 Opće
je poznato da pas djeluje vrlo opuštajuće na svaku osobu,
pa stoga i obični kućni ljubimci u obiteljima imaju posebno
mjesto.
Terapija sa psom predstavlja terapijski pristup u smislu
interakcije između klijenata i posebno treniranog psa, uz
stručno vodstvo terapeuta, s ciljem ubrzavanja nepretka
rehabilitacijskog procesa pojedinca. Naravno, pas nije terapeut,
već je sredstvo kojim terapeut kod osobe potiče ono što
bi bez takve motivacije često ostalo potisnuto, sakriveno,
nedostupno.
Na taj način terapijski pas djeluje na različite aspekte
razvoja pojedinca:
- FIZIČKI - smanjuje ukočenost mišica, poboljšava i razvija
makro i mikro motoriku, smanjuje krvni tlak, poboljšava
ravnotežu kod stajanja i hodanja,
- SOCIJALNI - motivira razvoj komunikacijskih vještina,
potiče govor te smanjuje socijalnu izolaciju ...
- EMOCIONALNI/PSIHOLOŠKI - potiče pozitivno raspoloženje,
izaziva osjećaj sigurnosti, smanjuje anksioznost ...
- KOGNITIVNO/MENTALNI - motivira za učenje i podučavanje,
povećava vokabular, pomaže razvoju kratkoročnog i dugoročnog
pamćenja, poboljšava znanja o konceptima i smanjuje dosadu,
- PONAŠANJE - potiče pozitivne oblike ponašanja (smijeh
i igru), smanjuje nasilno i agresivno ponašanje, pojačava
empatiju i brigu o drugome ...
Terapijski pas u funkciji poticanja komunikacijskih vještina
kod djece s različitim teškoćama u razvoju donosi izuzetne
rezultate. Upravo zbog svoje privrženosti, dobroćudnosti
i visokog stupnja tolerancije na različita neuobičajena
manifestiranja raspoloženja i ponašanja, terapijski pas
na djecu djeluje opuštajuće, što terapeutu omogućuje postizanje
gore navedenih ciljeva. Uobičajena igra sa psom (valjanje
po podu, donošenje i bacanje loptice...) uvjetuje iskazivanje
emocija, motivira na sudjelovanje u igri, poboljšava motoriku
kod djece, stimulira vježbanje i aktivnost, povećava samopouzdanje
i osjećaj uspješnosti itd.
No, ne može svaki labrador biti terapijski pas. Završna
se procjena provodi u dobi od godinu dana, a nakon socijalizacije
(identično opisano u Programu školovanja pasa vodiča slijepih),
kada profesionalni tim usmjerava u koji program treninga
pojedini pas ulazi. Za terapijskog psa namijenjenog dječjoj
dobi koristi se izrazito mentalno stabilan i miran pas
sa visokim stupnjem tjelesne neosjetljivosti. Budući je
veselost opća karakteristika labrador retrievera, logičan
je zaključak da su najbolja pasmina za ovu namjenu.
Nakon odabira pristupa se treningu u trajanju
prosječno 3 do 4 mjeseca - bazične vježbe poslušnosti
koje tijekom školovanja instruktoru, a kasnije voditelju
(roditelj ili stručna osoba koja provodi terapiju) omogućuju
dobru komunikaciju sa psom. Specifičnosti se definiraju
prema potrebama i dijagnozi, odnosno stupnju oštećenja
svakog pojedinog djeteta - korisnika, primarno vodeci
računa o njegovim karakteristikama npr.: neartikulirani
glasovi, nekontrolirane promjene ponašanja, različiti
motorički problemi ...
|
|
