 |
||
| |
|||||
|
|
||||
 |
|||||
| To je klasičan gonič u smanjenoj, nižoj izradi. Ima dugo i nisko tijelo, duge i obješene uši, te dugi rep koji je lagano uzdignut. Razlikujemo četiri tipa švicarskih kratkodlakih i oštrodlakih goniča, koji se međusobno razlikuju po bojama. Sve boje odgovaraju bojama starijih tipova visokih goniča. Bernski niskonogi gonič, crvenkasto je smeđ s crnim sedlom, dok je švicarski niskonogi gonič crvenkaste boje s crnim sedlom. Svi švicarski kratkonogi goniči imaju pun i jak glas. Kada su se srne preselile iz južne Njemačke u Švicarsku, uzgajači su počeli smanjivati visinu glasnih goniča, u kantonima koji su graničili s Njemačkom. Lovci se nisu htjeli oprostiti od glasnog lova s propisanom skupinom pasa, i zato su se opredjelili za pse nižeg rasta. To se događalo od kraja prošlog do četrdesetih godina ovog stoljeća. U novoj uzgojnoj liniji ostala je lijepa glava goniča, njihova tradicionalna boja i elegantan vrat. Uzgajivači su posebnu pažnju usmjerili na korektno kretanje i dobru poslušnost. Niskonogi goniči su čisto lovački psi i čak u Švicarskoj su razmjerno rijetki. Njihovi nam vlasnici mogu jako zameriti ako niskonogog goniča zamjenimo za baseta, iako je poznato da su baseti bili ukršteni u kratkonoge pasmine. Niskonogi goniči su temperamentni, s jakim lovačkim nagonom - ustrajni su tragači, a ako je potrebno i tragači po krvavom tragu. Podnošljivi su i onda kada ih imamo u stanu. Privrženi su čoveku, mada bi trebali biti samo u rukama lovaca..
|
|||||
|
|||||