pasoddy.com

Home -->> Pasmine -->> FCI 5 -->> Norwegian Elkhound black -->> Povijest pasmine
Norveški elkhound crniki bezdlaki pas
 

Prijatelj Vikinga, čuvar osamljenih poljoprivrednih imanja, vođa stada i zastitnik od vukova i medvjeda, uvijek lovac i po potrebi suputnik, pratitelj pravih muškaraca - norveški elkhound vec je šest milenija uz čovjeka nepromijenjen, neokaljan - neustrašiv pas i pravi prijatelj, odan čovjeku i lovu. O njemu čitamo u skandinavskim sagama, njegove ostatke nalazimo uz vikinško oružje - treba li boljeg dokaza o poštovanju koje je uživao i časno zaslužio? Uz to postoje dokazi da je i oblikom ostao isti. Naime, pronađen je jedan cjelovit kostur elkhounda iz vremena između 5000 i 4000 godina p.n.e u arheološkom nalazištu Viste Cave u Jaerenu u zapadnoj Norveškoj.

Uzgajan s određenom svrhom prirodno je selekcioniran u tom obliku. Nikakav model nije postavljen kao njegov uzor - nitko nije tražio da odgovara određenom standardu i unaprijed zamisljenom tipu ljepote. Jedino je trebao uvijek dobro proći na radnom ispitu. Zato je svaka njegova fizička osobina izraz neke potrebe. Kompaktnost građe, robusnost misića, kvadratičnost obrisa, širina i dubina tijela - sve su to pravi izražaji prirodnih zahtjeva kako treba izgledati pas koji cijeli dan lovi u grubim i surovim uvjetima klime i okoline gdje je izdržljivost daleko važnija od brzine.

Iako je elkhound postao omiljen i brojan u drugim zemljama, a to vjerojatno zbog osobina svoje ličnosti - jer ima privlaćnu narav, a uz to je odan i pouzdan, brzo ući i lako se prilagođava - ipak ne smije se zaboraviti da je to prvenstveno nesmiljen lovac na veliku divljač. Prije mnogo godina medvjedi su jos bili česti u Norveskoj, ali sada su gotovo izumrli, pa je glavna zadaća psa lov na sobove (elk = sob ). Pred vise od sto godina lov s elkhoundom na medvjede opisao je poznati engleski pisac i lovac Loyd.

On je bio prvi koji je uoćio njegove izvanredne odlike, a svi daljnji napisi o elkhoundu samo su potvrdivali Lloydovu pohvalu. Zaista, svatko tko ima prilike vidjeti elkhounda kako radi u dubokoj norveskoj sumi ne moze ne ostati zadivljen.

Visoko razvijene sposobnosti osjeta elkhounda gotovo da ga vode poput intuicije. On osjeca prisustvo sobova na razdaljini od nekoliko kilometara, a blagim cviležom javit će lovcu da se divljac uznemirila i digla, a da jos nijedno ljudsko biće nije moglo ustanoviti njezino prisustvo.

Podjednako suptilan je njegov način baratanja s osamljenim mužjakom sobom. Dobro znajući da je ovaj brži od njega on laje samo neznatno i povremeno kako ga ne bi previše uzrujao i potakao na bijeg. I uz vještog psa sob se zna pokrenuti prije nego lovac dođe na dobru razdaljinu, ali elkhound tada, znajući da će ovaj ukoliko ga se ne uznemiruje glasom ili mirisom uskoro zastati, radi nečujno i uz vjetar sve dok ne bude siguran da je opet locirao divljač. Ponovo se slabo javlja kruzeći okolo. Nakon nekog vremena sob postaje Ijut na tu malu zvjerku koja mu dosađuje, pa zamahuje svojim prednjim nogama kako bi ga otjerao. No, tada elkhound koristi svoje kratko tijelo i odskakuje poput gumene lopte daleko od ubojitih kopita i vise ne štedi svoj glas, vec visokim tonovima doziva lovca.

Izložbena karijera elkhounda počela je 1877. godine na prvoj izložbi norveškog lovačkog udruženja.
Papire o registraciji legala zamijenili su rodovnici, razriješen je mali nesporazum vezan uz postojanje dva regionalno odvojena tipa elkhounda, napisan je službeni standard i početkom prošlog stoljeca javnosti je prezentirana jos jedna stara pasmina koja se je uskoro uputila u svijet.

Spretan u lovu na četveronožnu divljač, elkhound je na drugim terenima uskoro postao stručnjak i za risa, planinskag lava, rakuna i lisicu.

Tako su elkhounda prvo prihvatili lovci u Europi i Sjevernoj Americi. Ali današnja popularnast elkhounda u tim zemljama prvenstvena je zasluga njegovih drugih odlika. Taj pas osvaja svojom druzeljubivosću, inteligencijom, povjerenjem koje pruža, željom da ugodi, a uz to je i neustrašiv i samopauzdan. Pa, iako je nenadmašan kao lovac, pastao je popularan jer je u osnovi dobar i pouzdan prijatelj.

Danas su službeno priznate dvije pasmine norveških goniča na sobove, a to su sivi i crni gonič.

Malo je razlike u građi i u osnovi djeluju jednako. Norvečki gonič sobova je čvrst pas sive ili crne boje, tipicnog izgleda sjevernog psa srednje veličine i mase, kvadratičan u profilu, zbijenog tijela, skladan. Glava je siroka s uspravnim usima, a rep je čvrsto zakolutan i nošen preka leđa. Uočljiva siva ili crna obojena krzna čine guste, glatko polegnute dlake. Kao lovca krasi ga odvažnost, energičnost i izdržljivost kojom zadrzava sobove i ostalu krupnu divljač lavežom i odmjerenim napadom uz povlaćenje. U stanju je tragati satima pa svakam vremenu i raznolikom i teškom terenu.