pasoddy.com

Home >> O psima >> Barbet >> Povijest

 

Iako od ove pasmine potječu mnoge današnje pasmine pasa,veoma je teško reći tko su istinski preci Barbeta. Vijeruje se da je pasmina nastala u od Sjevernoafričkog gajtanskog ovčarskog psa, koji je stigao u Europu u srednjem vijeku, povratkom vojski i Maora koji su zašli u sjevernu Europu tokom sedmog i osmog stoljeća. Ovaj snažni, vodeni pas, ako izražene inteligencije i veoma prilagodljiv ,uskoro se proširio cijelom Europom, te bio upotrebljavan za različite primjene, zahtjevane od lokalnih potreba i uvijeta. Najraniji pokušaj da se kompletira klasifikacija ove vrste, urodio je objavljivanjem 1570.godine u skriptima "De Canibus Britannicus". Ovi navodi su pisani na latinskom od strane lječnika Kraljice Elizabete,Dr. Johannesa Caiusa. Prvi put su prevedeni na engleski 1576.godine. Caius je naveo grupu pasa (Aucupatorii koji su bili korišteni u lovu na perad i obuhvaćali susetere, vodene pse i španijele.

 

"Vodeni pas je takvo stvorenje od generalne upotrebe, i tako često među nama ovdje u Engleskoj, da je nepotrebno davati neki širi opis, er svatko od nas kad ga vidi reći će: To je vodeni pas!"
by Gervase Markham 1621.g.

Druga veća klasifikacija vodenih pasa načinjena je od švedskog prirodoslovca Linnaeusa (1707-1778) koji je uključio ovu vrstu pod imenom "Cams aquaticus major" ili Veliki vodeni pa s(Veliki Barbet).

Grof George Louis Buffon u svom izdanju "Histoire Naturelle", negdje oko 1798.godine navodi nekih trideset vrsta poznatih u to vrijeme. Velikog Barbeta opisuje kao psa sa teškim bijelim krznom s crnim mrljama, dugih ušiju i jake glave, s ulogom retrivera, što očito priliči i današnjem Barbetu.
Ovaj Buffonov opis se kasnije javlja u još nekoliko izdanja toga perioda, pod imenom "Great Water Dog".

Do 1800.godine pan-europski vodeni pas bio je poznat pod više imena ,ovisno o njegovoj upotrebi i lokaciji na kojoj se nalazio. U Engleskoj je poznat kao "Great Water Dog ", u Njemačkoj kao "Pudelhund" (od ovog kasnije dobivamo i naziv- pudla), u Francuskoj "Barbet"ili "Caniche".Također ga je tadašnje lokalno stanovništvo zvalo i Duck Dog, Sheep Dog, Water Spaniel i Poodle,ali sve se to odnosilo na istog psa.

barbetKrajem 19.stoljeća krenule su i izložbe pasa, a stim i formacija klubova ove vrste. Prva izložba u Britaniji,zabilježena je 1859.godine, a u svibnju 1863.godine "The Illustrated London News" objavio je prikaz prve Pariške izložbe pasa i predstavio "Francusku pasminu Barbet", kao psa za lov na patke.Poslije ovog događaja,nakon izvjesnog vremena postavljen je i prvi standard koji je za temelj uzeo psa "Barbet d'Arret" iz 1930.godine. Ovakav utvrđeni standard pojavljuje se 1894.godine, sa veoma jasnom razlikom od moderne pudle. U ovom stanardu Barbet je opisan kao pas srednje veličine čvrst, inteligentan, neovisan ,sposoban za neobuzdanu igru, dobar lovac na pread i izvrstan donosač iz vode.

Kroz rano 20.stoljeće, kombinacijom rata, drenažom prirodnih močvara i djelom drukčijeg modnog utjecaja, dovelo je do pada popularnosti Barbeta i svelo ga na običnog radnog psa. Za razliku od njega ovi faktori nisu utjecali na daljnji razvoj pudle. Barbet je nastavio svoj put, iako malo sporije, u ruralnim područjima Europe gdje je bio hvaljen zbog svojih sposobnosti u polju bez obzira na svoju estetsku privlačnost.

barbetTokom 1970.godineljubitelji Barbeta su individualno krenuli s ponovnim buđenjem pasmine u svakom smislu. Veoma zaslužne su gđa Bisconte i gđa Petre, čiji je otac Dr. Vincenti uzgajao Barbeta između dva svjetska rata. Zahvaljujući gđi Hermans, iz Pariza,koja je primjetila oglas gđe Petre da se traže Barbeti, ona osobno je krenula u potragu za njima po cijeloj Francuskoj u nadi stvaranja registra ove vrste te je uspješno promicala pasminu vraćajući joj nadmoćnost i na kraju dovela ovu vrstu do današnjeg FCI standarda.


t