pasoddy.com

Home >> O psima >> Akita Inu >> Važni i poznati

Akita inu
 

Paw Hachiko je bio pas japanske pasmine Akita, a vlasnik Hidesaburo Ueno ga je donio u Tokio 1924. godine. Hidesaburo Ueno bio je profesor na Odjelu agrikulture na Tokijskom sveučilištu, a njegov ga je Hachiko, tijekom cijelog njegova života, svaki dan ispraćao i dočekivao na Shibuya željezničkoj stanici. Dvojica prijatelja imala su svoju rutinu sve do jednog dana 1925. godine, kada se profesor Ueno nije vratio uobičajenim vlakom s posla.

Hachiko

Naime, profesor je doživio moždani udar te je umro na sveučilištu. Nakon njegove smrti, Hachiko je završio kod udomitelja no, iako se profesor nikada više nije vratio na stanicu, vjerni pas je svaki dan uporno bježao iz novog doma i čekao svog vlasnika na stanici.

Na kraju je Hachiko shvatio kako profesora više nema kod kuće pa je otišao do željezničke stanice. Svaki dan čekao je svog gospodara i svaki dan ostajao čekati, no profesora više nije bilo.

Kako je Hachiko uporno svaki dan dolazio, počeo je privlačiti pažnju putnika koji su onuda redovno prolazili. Oni su mu donosili hranu i slatkiše, kako bi i dalje mogao čekati prijatelja. Ova pseća rutina je potrajala još deset godina, a pas je svaku večer dolazio u isto vrijeme, točno kada je vlak pristajao na stanicu.

Te iste godine Uenov je student, specijaliziran za Hachikovu Akita pasminu, ugledao psa te ga pratio do kuće u kojoj je bio udomljen i tako saznao za priču o vjernom prijatelju. Kratko nakon tog iskustva, bivši profesorov student izdao je popis svih Akita pasa u Japanu.

Hachikova priča je postala poznata diljem Japana, a pas je postao nacionalna senzacija

Prema njegovom istraživanju, samo 30 čistokrvnih Akita, uključujući Hachika, su preostala u cijelom Japanu. Student se nakon toga nastavio vraćati u posjet psu, a tijekom godina izdao je nekoliko članaka o Hachikovoj izvanrednoj lojalnosti. Jedan od njegovih članaka je 1932. godine objavljen u tada najvećim novinama u Tokiju te je tako pas postao nacionalna senzacija.

Njegova vjernost gospodaru je impresionirala Japance kao vrlina kojoj bi svi trebali težiti. Učitelji i roditelji koristili su Hachikov priču kao primjer maloj djeci, a ugledni japanski umjetnik je izradio njegovu skulpturu. Cijelim Japanom je narasla osviještenost o izumiranju ove pasmine.

Hachiko statua

S vremenom, njegova legendarna vjernost je postala nacionalni simbol lojalnosti. Vjerni Hachiko je umro 8. ožujka 1935. godine. Nađen je na Shibuya stanici, a ispostavilo se da je imao bakterijsku infekciju. Njegove ostatke su preparirali i čuvaju se u Muzeju znanosti u Tokiju.

Još za vrijeme njegovog života ljudi su mu podigli spomenik i to brončanu statuu 1934. godine, a Hachiko je osobno prisustvovao tom događaju. Svake godine 8. travnja održava se ceremonija u sjećanje na ovu iznimnu životinju i to na njegovoj omiljenoj Stanici Shibuya, a stotine ljubitelja pasa dođu mu odati počast.

O Hachiku su snimljeni filmovi i napisane razne knjige, a njegova priča je bila inspiracija jedne epizode 'Futurame'

Ovakva priča nije mogla proći nezapaženo, a logično je bilo i da će se snimiti film o tome. Tako je 1987. godine snimljen 'Hachiko Monogatari', u kojem je opisana Hachikova životna priča od rođenja do smrti, sa izmjenjenim krajem, kada se sastao sa svojim gospodarom spiritua Ino.

Film je doživio veliki uspjeh u japanskoj kinematografiji. Priča je također inspirirala razne autore te je u jednoj epizodi animirane serije Futurama, tvorca Simpsona, vidljiv utjecaj piče o Hachiku. Glavni lik Fry također ima psa kojem naredi da ga čeka dok on obavi svoju poslovnu obavezu. Igrom slučaja Fry biva zarobljen u vremenskoj kapsuli te prespava 50 godina. No, njegov pas ga čeka sve do svoje smrti.

Ove godine snimljena je i američka inačica priče, 'Hachiko: A Dog's Story', sa slavnim Richardom Gereom u glavnoj ulozi. Film opisuje njihovu povezanost.

 

Osim toga, 2004. godine spisateljica Pamela S. Turner napisala je dječju knjigu naziva 'Hachiko: The True Story of a Loyal Dog'. Iste godine izdana je još jedna dječja knjiga s tom tematikom, a nagrađena je brojnim literarnim nagradama.