Vajmarski ptičar je izuzetno svestran
pas koji žustro pretražuje teren i stajanjem označava
pronađenu divljač. Vrlo rado donosi sve što može ponijeti.
U radu glavu nosi znatno niže od ostalih ptičara. U
stajanju siguran, izrazito vodoljubiv i vrlo otporan
i na zahtjevne vremenske uvijete. Pokazuje izvanrednu
sklonost za rad na disciplinama poslije hica, uključujući
i rad na tragu ranjene divljači.
Često se ovi psi koriste i kao čuvari, službeni psi,
te kao takmičarski psi u vuči saonica i agility-ju.
Ovu pasminu sve do
nedavno mogli su posjedovati samo lovci i zahvaljujući
tome pasmina je sačuvala svoje izvanredne osobine
i karakteristike. Nažalost, vajmarski ptičar je danas
počeo plaćati danak svog aristokratskog i atraktivnog
izgleda. Postoji sve vise uzgajivača koji ne vode
brigu o radnim odlikama i karakteru ove pasmine.
Vajmarac je srednje velik, lijepo
oblikovan i žilav lovački pas vrlo zamjetljive boje
krzna. Kratkodlaki i dugodlaki vajmarski ptičar razlikuju
se samo po dlaci... Glava je masivna, s dugim nosnim
dijelom. Kod ženki je nježnija nego kod mužjaka. Gubica
je skoro okrugla. Usnice su boje mesa, njuška tamnija
koja prelazi u sivkastu. Oči su kod mladunčadi plavkaste,
a kasnije postanu svijetle do boje jantara. Uši su
široke i prilično duge. Dlaka je kratka i čvrsta,
glatka i priljubljena. Poddlake ima malo ili je uopće
nema. Boja: srebrna, srnasto ili mišje siva, moguće
su i nijanse. Visina - od 59 do 70 cm, težina - od
23 do 28 kg.
Kratkodlakog vajmarskog ptičara
su nekada uzgajali skoro isključivo u Thurengenu.
Odličan je tragač, koristan i za traženje
pogođene divljači. Sadašnje ime nastalo je u zadnjoj
trećini XIX. stoljeća. Pasmina ga je dobila po velikom
knezu Karlu Augustu Weimarskom (1757-1828.), koji
je lovio s kratkodlakim, svijetlim psima, moguće i
sivim. Prvo društvo za uzgoj čistokrvnih kratkodlakih
vajmarskih ptičara srebrno sive boje bilo je utemeljeno
1897. godine.Vodljiv je, ima izrazito razvijen lovački
nagon, temperamentan je i primjeren za život u obitelji.
Dobro se osjeća u kući, ima razvijen
i obrambeni nagon. To ne smijemo razumjeti pogrešno
- iako može živjeti u kući, uz obitelj, kratkodlaki
vajmarski ptičar nije obiteljski, već lovački pas.
Za uzgoj se koriste samo psi koji završe određene
lovačke radne ispite i ispit za obrambeni rad.
.
|
Marija
Plenković, uzgajivačnica Vajmarskih ptičara
