>> Home >> O psima >> Lucerne Hound >> Povijest

Kao što samo ime pasmine govori, potekla je iz švicarskog kantona Lucern. Pasmina je vrlo staroga porijekla. Dokaz za to su mozaici iz doba Rimskoga carstva, pronađeni kod Avenchesa. Oni prikazuju pse koji izgledom odgovaraju švicarskim goničima.

Već pri prvom pogledu na lucernskog goniča, možemo vidjeti da je u razvitku pasmine zasigurno sudjelovao pas sv. Huberta, kao i Petit Bleu de Gascogne, francuska pasmina goniča koju laici vrlo lagano mogu zamijeniti sa lucernskim goničem, zbog veoma slične boje i građe.

U 14. stoljeću bili su veoma traženi među talijanskim ljubiteljima pasa, a u 18. stoljeću njihove lovne kvalitete, izuzetna spretnost i sposobnost gonjenja zečeva, prepoznali su Francuzi.

1882. godine po prvi put dan je standard svih pet varijateta švicarskih goniča: lucernskog goniča (Luzerner Laufhund), bernskog goniča (Berner Laufhund), jurskog goniča (Bruno du Jura), švicarskog goniča (Schwyzer Laufhund) i gonič iz Thurgovie (Thurgovian Laufhund), koji je tijekom godina u potpunosti nestao. Početkom 20. stoljeća brojnost švicarskih goniča smanjila se zbog novih odredbi o lovu koje su zabranjivale lov s dugonogim goničima i bilo je upitno hoće li pasmina opstati.

1909. standard je bio prepravljen, a varijatet goniča iz Thurgovie nestao je, te je izbačen iz standrada. 1933. godine dan je novi standard za preostala 4 varijateta, koji se razlikuju isključivo po boji.

Najnoviji, danas važeći standard je iz 1993. godine.

Sva četiri varijateta postoje i u manjim varijantama, a to su švicarski kratkonogi goniči (Niederlaufhund), koji su nastali kao rezultat križanja švicarskih goniča sa bassetima.