Premda
je pasmina jazavčara priznata istom krajem 19. st., njegove
su prve slike stare 5000 godina,; a nađene su u grobu
nekog faraona. Taj se daleki predak zvao "Teckel"
pa su Nijemci zadržai i taj naziv. Otkriće predstave psa
veoma sličnog jazavčaru u grobnici faraona navodi na zaključak
da kratkodlaki jazavčar vodi daleko porijeklo iz Egipatskog
carstava. Kinolozi,međutim smatraju vjerojatnijim da je
ovaj pas nastao u Njemačkoj, ukrštanjem niskonogog Švicarcarskog
goniča tipa jura sa pincerom. Od kratkodlakog jazavčara
nastala su druga dva varijeteta,koji se od svog predka
razlikuju samo po krznu.
Dugodlaki jazavčar nastao je u Njemačkoj
početkom XVI stoljeća, ukrštanjem kratkodlakog jazavčara
sa španjolskim i njemačkim španijelima. Oštrodlaki jazavčar,zadivljujuce
dobro prilagođen za lov, zahvaljujući gustoj dlaci koja
ga štiti od hladnoće i trnja, nastao je u XIX stoljeću,
ukrštanjem između kratkodlakog jazavčara, snaucra, dendi
dinmont terijera i vjerojatno, škotskog terijera. U Francuskoj
su jazavčari veoma cijenjeni prije svega kao psi za društvo,
dok su u Njemačkoj i Velikoj Britaniji i dalje ostali
lovci istančanog njuha. reći i za ove pse. Iako im je
tijelo malo,srce im je ogromno.Za današnji izgled jazavčara
treba zahvaliti njemačkim uzgajivačnicama koji su ih selekcionirali
iz raznih sojeva malih pasa. Početke selekcije ka današnjem
tipu nalazimo u uzgojima Von Dakea, Vildmana, Asbeka i
Zinzenbrenera.Njihov rad je rezultirao prvim standardom
jazavčara.To se desilo 1879.g.da bi prvi upisi jazavčara
u Rodovnu knjigu bili datirani samim početkom njenog vođenja
u Njemačkoj,godinu dana kasnije.
