Uzgoj istarskog goniča spominje se
u hrvatskim povijesnim dokumentima već od 14. stoljeća,
a smatra se da je obitavao u svim hrvatskim područjima,
većinom uz obalu Jadranskoga mora, navode autori knjige
"Hrvatske pasmine domaćih životinja".
Problem "očevinske rasprave"
sa Slovencima potječe iz 1960-ih. Hrvatski kinološki savez
nakon dugotrajnog rada i lobiranja konačno je ishodio
međunarodno priznanje triju autohtonih pasmina pasa -
posavskog goniča, istarskog kratkodlakog goniča i istarskog
oštrodlakog goniča.
U manuskriptu đakovačkog biskupa P. Bakića
"O životu naroda i o stočarstvu u Đakovu i njegovoj
okolici ljeta Gospodnjega 1719." opisuju se lovački
psi tri do četiri pedlja visoki (45 do 60 cm), kratke
ili srednje duge bijele dlake, s crvenim pjegama na tijelu,
a koji se ponajviše uzgaja u hrvatskim krajevima oko mora.
Tamo se smatraju najboljim lovačkim psima na kamenitom
terenu.
Očito je riječ o precima današnjega istarskog
kartkodlakog i oštrodlakog goniča. Zanimljiva je činjenica
da se taj tip psa prikazuje na jednoj minijaturi Hrvojevog
misala iz 1404.
Ta stara hrvatska pasmina, nekada proširena
duž cijele obale, ali i šire, očuvala se na području Istre,
Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Prvi službeni opis
pasmine dao je Bylandt 1894. u knjizi "Die Hunderassen",
a tvorac moderne selekcije je Slovenac Janez Lovrenčič,
koji je standardizirao i popularizirao pasminu na osnovu
primjeraka iz Gorskog kotara.
U svojim izvješčima o bosanskim goničima
u godinama 1896. i 1905. austro-ugarski brakolog B. Laska
priopćuje da je vidio i ispitao 286 oštodlakih istarskih
goniča.
U svojoj knjizi "Istarski goniči" iz 1044. dr.Ivan
Lovrenčić podsječa da su oštrodlake goniče od 1860. naročito
cijenili slovenski kinolozi u Ribničkoj dolini; oni su kupovali
pse pod nazivom "BARBINI" u području Pazina ili
Buzeta u Istri.
Oštrodlaki istarski gonič jedan je oid direktnih predaka
austrijskog brak-jazavčara prije zvanog PEITINGER-BRACKE.
Za vrijeme prvog svjetskog rata ova je pasmina gotovo izumrla,
ali zahvaljujući naporima dr.Ivana Lovrenčićam spašena je
propasti.
Na izložbi pasa u Zagrebu 1924. bila su predstavljena dva
istarska oštrodlaka goniča.
Oni su se otada upisivali u hrvatsku rodovnu knjigu.
FCI je priznao pasminu 1948. godine na Generalnoj skupštini
u Bledu.
Prvi standard potječe iz 1969. godine.
Kao izvorna hrvatska pasmina istarski gonič registriran
je 1999.
