Prvi Standard Dogo Argentino napisan je 1928. godine od strane dr. Antonia Nores Martinez.
U studenom 1947. godine održao je izlaganje o nastajućoj pasmini u lovačkom društvu u Buenos Airesu, nakon čega je časopis "Diana" prvi put publicirao standard pasmine.
Budući da se stvaranje pasmine primicalo zacrtanom i ostvarivom cilju, psi su se ujednačili u svojim osobinama, te su stvorene uzgojne linije. Unutar njih obavljala se uzgojna selekcija, a zatim su se linije križale između sebe.
Najpoznatije krvne linije, koje su bile međusobno strogo odijeljene, zvale su se "Araucana" i "Guarani" (po imenima lokalnih indijanskih plemena).
Godine 1956. tijekom lova, tragično je ubijen Antonio Nores Martinez. Sve napore oko stvaranja pasmine na sebe preuzima njegov brat Augustin. On seli središte uzgoja u Esquel, rub Patagonije na jugu Argentine, te nastavlja selekciju s psima iz La Pampe i San Luisa. Dogo argentino u Cordobi je postao prava rijetkost. Uzgajivačnica "Del chubut" postaje registrirano središte uzgoja, a "Mayoco del Chubut" prvi službeno registrirani dogo argentino. Upravo iz te uzgajivačnice potječu psi koji su začeli neke od najpoznatijih krvnih linija i pasa poput "AGALLAS"-a i "TACO DEL TOTORAL".

20. ožujka 1964. Argentinska Kinološka Federacija priznaje pasminu DOGO ARGENTINO

31. srpnja 1973. Svjetska Kinološka Federacija (FCI) priznaje pasminu DOGO ARGENTINO pod brojem 292, čime dogo argentino postaje službeno priznata pasmina u svijetu.

Od 3. veljače 1954. otkada je započeto s registracijom uzgoja, do svoje smrti 1978., Augustin je uzgojio i registrirao 1.031 štene.

Službeni standard pasmine dogo argentino, prihvaćen od FCI napisao je dr. Augustin Nores Martinez, po uzoru na Antonijev iz 1928.