CHOW CHOW
kontakt
Knjiga gostiju
info

>> Home >> O psima >> Chow Chow >> Standard

 

 
OPĆI IZGLED
Aktivan pas, nabijen, proporcionalan, lavljeg izgleda, dostojanstvenog i ponosnog držanja, dobre građe.
KARAKTERISTIKE
Miran pas, vrlo oprezan, nepovjerljiv prema strancima, dobar čuvar, plavo-crnog jezika, jedinstven po svom krutom hodu.
TEMPERAMENT
Samostalan, ponosan, odan, ali i rezerviran.
GLAVA
Glava: Lubanja ravna i velika, njuška srednje duga, nos je velik, crne boje, osim kod krem pasa kod kojih je obično svijetao, te kod plavih kod kojih je obično boje krzna.
Oči: Tamne, bademaste, prilično male, kod plavih je dozvoljena ista boja kao boja krzna, a cisto oko, bez entropije ne bi trebalo biti kažnjavano bez obzira na dimenzije.
Usi
: Male, blago zaobljenih vrhova, nošene uspravno, dobro razmaknute i okrenute prema naprijed, sto daje psu pomalo namrgođen izraz, koji nikad ne smije biti posljedica opuštene koze nabora na ćelu.
Usta
: Zubi snažni i dobro poredani, vilice jake, zagriz škarast, čeljust pravilna i kompletna. Usne, nepca i jezik plavo-crne boje.
VRAT
Snažan, ne prekratak, dobro povezan s ramenima.
NOGE

Prednje noge: Ravne, ne preduge, s snažnim kostima.
Stražnje noge: Mišićave, ravne tako da pas izgleda kao da hoda na štulama i slabo pokretne u koljenu i skočnom zglobu, potkoljenice nikad nisu savijene prema naprijed.
Sape:
Male, zaobljene, maćje.

TIJELO
Grudni kos je velik i dobro razvijen, rebra zaobljena, leđa kratka, ravna i snažna.
REP
Visoko usađen, savijen i nošen na leđima.
HOD
Škrt, ukočen i pomalo neprirodan.
BOJA
Isključivo je jednobojan (crna, plava, crvena, krem i jelenja), mjestimični nijansiran, ali ne pjegavo ili višebojno. Donji dio repa i zastavice na stražnjim nogama su obično svjetlije nijanse.
DLAKA
Duga gusta, prava i vrlo bogata. Pokrovna dlaka je oštrija, s mekom i vunastom poddlakom, gušče je na vratu gdje tvori grivu. Kratka gusta, prava, uspravna i čupava, djeluje poput pliša.
VELIČINA
Mužjaci su visoki od 48 do 56 centimetara, a ženke od 46 do 51, težina se kreće od 20 do 35 kilograma.
BIJE I TIPOVI KRZNA
Chow se javlja u pet osnovnih boja. Uvijek je jednobojan, osim sto boja može biti svjetlija na grivi, stražnjim nogama i repu. Najčešća boja je crna, zatim crvena i krem, a najrjeđe su nijanse jelenja, odnosno razvodnjena crvena i plava, razvodnjena crna.
Crvena pokriva širok raspon, od intenzivne mahagoni crvene do svijetle zlatno crvene s bijelim repom, grivom i zastavicama na nogama. Takvi se nazivaju osjenčano crvenim chowovima. Crvena se štenad rađa smeđe boje, i takva ostaje sve do promjene dlake, a ponekad imaju i crnu masku na njušci, koja postepeno nestaje. Krzno počinje rasti u duzinu kad je štene staro oko tri mjeseca i obično je svjetlije nego sto ce biti kada pas odraste. No možete znati kakvu ce boju vas pas imate ako mu pogledate njušku i sape, na kojima prava dlaka najprije počinje rasti.
Crna boja se podrazumijeva sama po sebi crna, ali neki crni primjerci imaju srebrni rep i zastavice na nogama. Štenad se rađa crna. Krzno crnih chowova može izblijedite kad ih se drži vani i na suncu. Boja tada postaje nalik čokoladnoj, odnosno boji hrđe.
Plava je čelično siva boja, nekad sa srebrnim repom i zastavicama kao kod crnih. Plava može varirati od tamno plave, gotovo ljubičaste, kao kod novog jeansa do svijetle srebrno-plave boje, kao kod vrlo ispranog jeansa. Njuška i noge imaju Ťsol i paparť mješavinu tamnih i svjetlijih dlaka, sto im daje izgled kao da su posuti mrazem. I plavi mijenjaju boju na suncu, dobivaju smeđi odsjaj. Nos kod plavih chowova je obično siv. Može biti i crn, ali nikako smeđ.
Jelenju boju je najteže opisati, a posto fotografije rijetko kad pokazuju stvarno stanje, malo koja može poslužiti kao ilustracija. Može se naći u rasponu od svijetlo bez s malo sivog ili ruzicastog odsjaja, do tamnije nijanse koja slici crvenoj. Kao i plavi, i jelenji ima sol i papar mješavinu tamnijih i svjetlijih dlaka na njušci. Štenci te boje se obično rađaju sa prekrasnom srebrnom odsjajem koja može neiskusnog uzgajivača navesti da pomisli da je riječ o plavom štencu. Isto tako, štenci cesto imaju sivu masku na licu koja s vremenom nestane. Mnogi crveni štenci se cesto zabunom predstave kao jelenji, pa ako niste posve sigurni u boju vašeg psa, obratite se nekom iskusnijem.
Krem boja varira od gotovo bijele do boje slonovače, s tamnijim nijansama na usima, njušci i ponekad na repu.
Boja poddlake je uglavnom tamna kod crnih i plavih pasa, kod krem pasa ona je ista kao i dlaka, a kod crvenih i jelenjih boja poddlake varira od gotovo bijele do tamno sive.
Moguće je vidjeti čokoladnog chowa, ali u tom slučaju, riječ je o crnom ili plavom psu kojem je dlaka posmeđila uslijed izlaganja suncu ili je lose kvalitete zbog nepažljivog uzgoja.

Tek okoćena štenad ima ružičaste jezike, koji do dobi od osam tjedana poprime plavocrnu boju. Djelomična pigmentacija, kao i nedostatak iste diskvalificira psa iz daljnjeg uzgoja. Oči kod svakog varijeteta moraju biti sto je moguće tamnije. Kombinacije boja u leglima:

Crni x crni daju sve boje ako roditelji nose određene gene, isto vrijedi ako se crni pari s ostalim bojama.

Crveni x crveni i crveno x jelenje daju crvenu, jelenju i krem , a crveno x plavo i crveno x krem sve boje

Plavo x plavo i plavo x jelenje daju plave i jelenje, a ponekad i krem, a plavo x krem sve boje.

Jelenja x jelenja daje jelenju i ponekad krem, a jelenja x krem plave, jelenje i krem.

Krem x krem daju samo krem štence.

Posebno se sude crni i plavi, a posebno ostale boje. Sto se tiće kratkodlakih chowova, oni se sude po istom standardu kao i ugodlaki, samo se mijenja kriterij duzine dlake. U leglu dva dugodlaka chowa ponekad se može naći i kratkodlaki, dok dva kratkodlaka chowa redovito u leglu imaju i dugodlake štence, mada je kratka dlaka dominantnija i smatra se izvornim tipom.

Dva su tipa krzna: dugodlako i kratkodlako. Štenad se rađa s gustom vunastom dlakom, odnosno poddlakom. Oko šestog mjeseca starosti počinje rasti prava dlaka, uglavnom drugačije boje od dotadašnje, kod dugodlakih chowova, ta dlaka stoji uspravno, štiteći psa od vlage, topline i hladnoće, u kombinaciji s gustom poddlakom, a takve je teksture da ne skuplja prasinu i prljavštinu i potrebno joj je manje njege nego štenećoj dlaci koja je sklona stvaranju čvorova. Ovi se psi linjaju jedanput ili dvaput godišnje, sto vazi i za dugodlaku i za kratkodlaku varijantu, u kratkom vremenskom periodu odbace gotovo svu poddlaku, i tada ih je potrebno cesto četkati i češljati da bi se omogućila pravilna izmjena dlake. Tijekom ostatka godine se ne linjaju, osim u slučaju čestih promjena temperature i držanja u klimatiziranim prostorima. Češljanje i četkanje je osobito važno i tijekom perioda kad pas odbacuje svoju štenecu dlaku i dobiva pravu, sto može potrajati i nekoliko mjeseci. Od najranije dobi ih treba privikavati na uređivanje dlake, samo ce tako biti dovoljno strpljivi kad bude potrebno.

Krzno se u potpunosti razvije do navršene dvije godine starosti, a nekad i kasnije, s tim da ljepšu i bujniju dlaku imaju primjerci koji tijekom cijele godine žive vani ili vani provode velik dio dana. Mužjaci imaju bogatiju dlaku od ženki, posebice grivu. Imaju visoko mišljenje o sebi i ne vole se prljati, tako da izbjegavaju blatne lokve i sve ostalo sto bi im moglo umanjiti veličanstvenost pojave. Bas zbog toga sto su vrlo cisti, lako ih je naučiti kućnom redu.

Njega dlake

Njega krzna nije tako zahtjevna kako bi se dalo pomisliti u prvi mah. Chowovi imaju dvostruko krzno: dužu i čvrstu gornju dlaku, te mekanu i vunastu donju dlaku, tijekom linjanja odbacuje se upravo ta donja dlaka. Neki ljudi tvrde da se chowovi linjaju jednom ili dvaput godišnje (jedanput mužjaci, dvaput ženke, ovisno o tjeranju i stenjanju, no to izostaje ukoliko se ženka sterilizira), to je takozvani blowing, kada u nekih tjedan do dva ispadne sva poddlaka u količini kojom možete napuniti par vreća za smeće. Neki ljudi kažu da se njihovi psi linjaju tijekom cijele godine, ali prema mom dosadašnjem iskustvu i iskustvu drugih uzgajivača i vlasnika, rekla bih da je to zbog toga sto se ti psi izlazu velikim temperaturnim promjenama: zimi su, recimo, prečesto u grijanim prostorijama, a ljeti negdje pokraj klima-uređaja koji hladi punom snagom.

Najteže je štencima, barem ljeti, imaju gustu vunenu dlaku koju ne mogu odbaciti kao njihovi odrasli rođaci. Ljeti je i štence i odrasle potrebno pustiti na miru i izvoditi ih samo u vrlo kratke šetnje, osim uvečer, kad vrućina popusti. Psi ce sami naći mjesto gdje im je udobno i prohladno, obično na keramičkim pločicama.

Štenad treba češljati svakodnevno da bi se priviknuli na grooming, a pogotovo u dobi od pet do osam mjeseci kada mijenja dlaku. Pomalo gubi onu vunastu, a zamjenjuju je duže dlake tvrđe teksture. Kod Rexa se ta promjena događala prilično neprimjetno, prvo je izrasla dlaka na leđima, pa na repu, zatim po trbuhu, prsima i nogama, a tek na kraju i na glavi. Neki drugi psi u tom periodu znaju izgledati dosta neuredno i neugledno.

Odrasle pse, za razliku od štenadi, je obično dovoljno češljati jednom do dvaput tjedno (to ne vazi za razdoblje linjanja). Dlaka je takve teksture da izgleda lijepo i nakon samo nekoliko poteza četkom, čvrsta je, pa drži oblik i iako psa imate samo kao kućnog ljubimca, ne vidim razlog zašto bi mu trebalo češće češljanje. Ali ovo jednom ili dvaput tjedno bi trebalo biti dosta temeljito. Od pribora bi trebalo imati četku-grablje, koja je posebno korisna tijekom linjanja, zatim češljeve sa širokim i gustim zupcima, češalj dugih, rijetkih zubaca koji služe za raščešljavanje zapetljane dlake, te igličastu i žičanu četku. Češljanje se obično započinje češljem sa širokim zupcima, a u slučaju da je u tijeku linjanje, grabljastom četkom koja ce izvuci svu mrtvu dlaku. Potrebno je češljati prvo niz dlaku, pa uz dlaku sve dok češalj ne počne glatko prolaziti kroz nju, a zatim ga treba zamijeniti onim gustih zubaca. Iglicasta cetka sluzi kako bismo dali konačan oblik dlaci i malo je našušurili, dok se žićana povremeno koristi za brzinsko izvlačenje mrtve dlake, kao i za dotjerivanje dlake na nogama, repu i na grivi. Psa bi za grooming trebalo naučiti da leži na stolu ili gdje ga već uređuje, tako da prvo uredite jednu stranu, pa drugu, i onda ga pustite da ustane kao biste dali finishing touch. Redovno treba provjeravati usi i po potrebi ih očistiti. Vatom umočenom u slanu otopinu cisti se područje ispod očiju od eventualnih suznih tragova. Nokte je također potrebno povremeno podrezivati, pogotovo ako se pas kreće po mekanim površinama poput zemlje prekrivene travom i zimi po snijegu. Dlaka obično raste i između jastucima na sapama, pa je i nju poželjno sisati, kako se pas ne bi klizao na glatkim površinama.

Redovno češljanje je posebno važno ljeti, jer pomaže da se dlaka provjetri. Ljudi cesto smatraju da je tim psima ljeti prevruće, pa ih ponekad cak i obriju, sto može uzrokovati probleme s kozom i opekline.

KARAKTER
 Chow chow je pas s osobitim gospodskim manirama. Kao štene, ludirat ce se i igrati s ostalim psima, kasnije, kad odraste, postavit ce se iznad svega, tijekom šetnje uglavnom ga neće zanimati ostali psi, niti ce odgovarati na provokacije. Mirni su i veći dio dana ce provesti spavajući, sto ne znaci da nisu na oprezu, probudit ce ih prvi sumnjiv zvuk. Nisu lajavci, niti odgovaraju na lajanje drugih pasa. Chow ce lajati samo kad treba, ali nikad duže od nekoliko sekundi. Nije neka maza i nepovjerljiv je prema strancima, i preporučljivo ga je pustiti da sam priđe nepoznatim ljudima i odluci hoće li im dopustiti da ga pomaže ili ne. Nepotkupljiv je i nikada neće ostaviti svog gospodara u slučaju da ga netko drugi pokušava primamiti, osim ako ta osoba ima kekse koje on obožava. Voli sve članove obitelji, ali obično izabire jednu osobu kojoj daje sve od sebe. Svojom svetom dužnošću smatra čuvanje svog doma: neki su psi dosta oštri ako vlasnika nema u blizini, dok ce drugi lajati i upozoravati samo ako je vlasnik kod kuće, u suprotnom šute.

Važno je znati i da ti psi, zbog duboko usađenih očiju, imaju los periferni vid, pa je preporučljivo prilaziti im odsprijeda ili se najaviti glasom.

Zbog svoje preuzvišenosti i nezainteresiranosti, chow ponekad neće odgovarati na naredbe, iako ih razumije. Nedostaje mu poniznosti i straha, i zbog toga ponekad može upasti u neprilike, od kojih neke mogu završiti kobno, sto se prije svega odnosi na ceste, jer cesto ne obraćaju pažnju na nadolazeće automobile. Zbog toga je najbolje uvijek ih držati na povodniku i puštati ih samo ondje gdje je posve sigurno, na primjer, u nekom ograđenom prostoru, gdje se mogu istrčati. Dobra vijest: chow ne treba puno vježbe, dovoljno mu je nekoliko minuta trčanja, a bit ce sretan i s nekoliko kratkih šetnji dnevno, dok ce ostatak dana provesti spavajući. Ovo ne vrijedi za štenad, koja znaju biti vrlo živahna. Chow još uvijek posjeduje lovačke instinkte, pa mu ne treba previše vjerovati u blizini malih životinja, a posebice peradi, no pravilnom socijalizacijom moguće je izbjeći eventualne probleme.

Kao i za svakog psa, socijalizacija od najranije dobi je vrlo važna. Zahvaljujući već spomenutom nekontroliranom uzgoju, kao i raširenom vjerovanju da je chow agresivan i neprijateljski raspoložen pas, može se dogoditi da ima problema s temperamentom, sto može riješiti samo dobar odgoj, upornost i dosljednost, pogotovo za vrijeme puberteta kada ce mladi mužjaci pokušati nametnuti svoj autoritet. Vlasnik mora nametnuti svoju dominaciju, naredbe treba izgovarati dubokim, autoritativnim glasom i psu ništa ne dati besplatno, sve mora zaslužiti, od hrane do maženja. Nikako ga ne treba lišiti ljudskog društva, iako nije destruktivan i mirno ce podnijeti sate samoće, provodit ce s vama svaki trenutak. Ne preporučuje se držati ga vezanog, jer ne trpi lanac, a cesto se teško miri s ogrlicom i povodnikom, u tom slučaju, savjet je da uzmete nylon ogrlicu sa kopčom koja se lako otkopčava i zakopčava te da je psu cesto stavljate i dižete da se navikne. Inače, nije preporučljivo da chow stalno nosi ogrlicu jer mu to uništava dlaku na vratu, gdje je osobito bujna, a to ponajviše vazi u periodu kada pas mijenja šteneću dlaku u odraslu.

Ljudima koji vas posjećuju treba objasniti da pas nije zao, jer ce ih zasigurno iznenaditi njegova rezerviranost s obzirom da su navikli na pse koji otvoreno iskazuju svoju naklonost, da chow jednostavno dobije dovoljno ljubavi od članova svoje obitelji i da ga nizašto vise nije briga, a pogotovo ne za mišljenje drugih ljudi.

Chow nije poput golden retrivera ili sličnih pasmina koje žive da bi ugodile čovjeku, njegova je narav vise mačja, rezerviran je, neovisan i tvrdoglav i dobro ce promisliti isplati li mu se poslušati vas. Bilo bi dobro raditi s nećim sto mu uvijek privlači pažnju, možda s nekom igračkom ili psećim keksima. Isprva ga treba stalno nagrađivati hranom, a zatim pokusati samo s pohvalom, ali uvijek imati spreman neki zalogajčić u slučaju da prijeti gubitak kontrole nad psom. Ipak, pogrešno je zaključiti da je riječ o glupom psu, naprotiv, vrlo je inteligentan, mada se ne pokorava tradicionalnim metodama dresure i motivacije. Nikako ga se ne smije tuci, jer ce vjerojatno uzvratiti. Treba ga poštovati, razgovarati s njim, uvjeravati ga i zadobiti njegovo poštovanje i ljubav, samo ce tako vas suživot biti harmoničan.

Životni vijek i zdravstveni problemi

To je dugovječna pasmina, žive do 15 godina. Polako sazrijevaju i mnogi dosežu svoju punu zrelost tek sa četiri ili pet godina starosti. Odlikuju se prilično dobrim zdravljem, i mnogi od njih posjećuju veterinara samo zbog redovnog godišnjeg cijepljenja. Neki cesti zdravstveni problemi ove pasmine su entropija (izvrtanje ili uvrtanje očnog kapka) i displazija kukova. Ceste su ozljede ligamenta kod skočnog zgloba, zatim toplinski udari, torzija želuca, kao i kožni problemi, uglavnom zbog ugriza kukaca ili neodgovarajuće prehrane. Chowovi su poznati kao psi koji mogu otrpjeti veliku bol, ali izluđuju ih sitni ugrizi raznoraznih kukaca.

Kao i kod većine pasa s kratkom njuškom, anestezija kod operacije zna biti rizična.

Cijepljenje se obvezno provodi jedanput godišnje, jednom protiv psećih zaraznih bolesti i jednom protiv bjesnoće. Oba se cijepljenja smiju izvrsiti u razmaku ne manjem od dva tjedna. Veliki broj veterinara prilikom cijepljenja protiv bjesnoće daje još jednu injekciju, s Droncidom, koji ubija samo jednu vrstu unutrašnjih parazita, pa stoga nije potrebna i za psa je strahovito bolna. Umjesto Droncida, psa je protiv unutrašnjih parazita najbolje tretirati tabletama Pratel, koje se daju po jedna na svakih deset kilograma težine. Tablete se daju odjedanput, najbolje zamotane u komadic neke salame. Psa je potrebno tretirati Pratelom 3-4 puta godišnje, a najbolje nekoliko dana prije cijepljenja kako bi organizam razvio bolju imunost.

Protiv buha i krpelja najbolje rezultate daje sprej Frontline, te istoimene ampule. Nedavno su se na tržištu pojavile i Exspot ampule. Krpelji prenose opasnu bolest piroplazmozu, koja se česće javlja u kontinentalnoj Hrvatskoj, dok u dalmatinskom podneblju vlada lismanioza, bolest koju prenose komarci papataci. Opasnost vreba I u borovim sumama, gdje se u proljeće mogu vidjeti kolone gusjenica, takozvanih cetinara, koje imaju otrovne dlačice. Psi ih cesto znaju liznuti ili progutati, sto po njih može završiti kobno. Na jeziku ili u ždrijelu se jave otekline uslijed kojih pas ne može disati i potrebno ga je hitno odvesti veterinaru koji ce mu dati jaku injekciju kortikosteroida.

Marijana Canic

Preuzeto sa :link

Idemo gore
Chow Chow

 
 
Brundo 2005