Bernandinac je pas za spašavanje. Englezi ga nazivaju svetac,
jer su ovim psima svojstvene sposobnosti da unaprijed osjete
lavinu, nevrijeme i zemljotrese i da ih predskaže. Nasljedna
nastrojenost ove upečatljive pasmine za rad na polju spašavanja
odgovara darovitosti ptičara ili lovačkog psa u području
lova. Mada je bernandinac svojom upotrebom u snijegu postao
legenda, danas se može promatrati i kao čuvar kuce i strpljivi
prijatelj djece, koju štiti uočavajući opasnost i neustrašivo
ih brani. Zahvaljujući veličini i snazi, bernandinac se
ne boji nijednog protivnika. Pored svojih karakternih kvaliteta,
ovaj pas objedinjuje ljepotu, stabilnost i sposobnost prilagođavanja
svakoj klimi, pa ga zahvaljujući tome žele mnogi prijatelji
pasa kao svog pratioca, čuvara i zaštitnika.
Ima
srednje dugu dlaku, ravnu pa čak i malo valovitu, posebno
na leđima. Njegov rep se završava zastavicom, a na bedrima
ima izražene "pantalone". Podvaljak je oblikovan
poput ogrlice i zato djeluje veličanstveno. Tjelesna linija
dugodlakog bernardinca izgleda nešto mekše nego kod kratkodlakog.
Šape su bijele,široke i zatvorene. Često se pojavljuju čaporci.
Uzgajač ih mora odstraniti. Kao i većina velikih pasmina
bernarinci imaju predispozicije za displaziju kukova.
Težina odraslog psa je oko 80 kg, a životna dob oko 10 godina.
Bernardinci su po prirodi robusni. lako mirni, znaju ponekad
i ugristi. To će učiniti samo kad osjete ozbiljnu opasnost,
jer su inače dobrodušni i imaju visok prag izdržljivosti.
Mogu se koristiti kao čuvari, jer svojom, poštovanja vrijednom
vanjštinom, izazivaju nelagodu i djeluju prije svega preventivno.
Bernardinac
je životinja koja voli udobnost. Nije grubijan, iako je
samouvjeren i rijetko će ga kada napasti neki drugi pas.
Bernardinac je osjetljiv i privržen čovjeku, stoga je preporučljivo
da, ukoliko živi na slobodi, barem jedan sat dnevno bude
uz porodicu. lako je to razborit pas, poput djeteta se oduševi
svaki puta kad se netko od ukućana vrati svom domu. Tada
laje i njegov glas se daleko čuje. Od silne radosti može
nekoga i srušiti na tlo. Vrućinu podnosi puno teže nego
hladnoću, stoga mu treba prostor u sjenci.Vlasnik bernardinca
u šetnji s psom, često naleti na tri različite reakcije
šetača: 1. Majke pošalju svoju djecu da pomiluju ljupkog
psa, jer pogrešno misle da je bernardinac draga curica u
krznu. Bernardinac je stvarno dobrodušan pas koji voli djecu,
ali ponekad je dovoljno da se dijete nađe na putu toga diva
i već će biti na tlu. To će se dijete onda čitav život bojati
pasa.
Bernandinac
kratke dlake je najefikasniji na planini,jer odlično podnosi
veoma niske temperature, a lakše radi od bernandinca duge
dlake, koji se nešto teze kreće po snijegu, jer mu se snijeg
lijepi za šape i zamrzava. Ovaj pas je razborit, miran i
društven, nježan i umiljat, bezgranično odan, obožava djecu.
Potrebno mu je mnogo vježbe i kretanja, a održavanje njegove
dlake zahtjeva energično i često četkanje.
Ljudi
koji rado popiju štogod žestokog, imaju velike oči kada
ugledaju bernardinca, jer bi on na vratu trebao imati lijepo
burence s rumom za prvu pomoć. Tu posudicu su bernardinci
nekad i nosili, ali danas je nose samo na turističkim priredbama.
Jedna od uloga tih pasa u prošlosti bila je i otkrivanje
krijumčara čokolade i cigareta na švicarsko - talijanskoj
granici. Priču o alkoholnom piću oko vrata opisao je švicarski
pisac Meissner u knjizi "Alpske ruže" (Alpenrosen)
koja je izašla 1816. godine. Na naslovnoj stranici je bio
bernardinac s nacrtanom bačvicom oko vrata. U kronikama
samostana Svetoga Bernarda o tome nema zapisa. 3. Ljudi
oduševljeni psima, sanjaju o Barryu, psu koji je u 12 godina
svog života spasio 40 ljudi. To je vjerojatno legenda o
kojoj u samostanu nije ništa zapisano. Nije zapisano niti
da je spasilac bio Barry, kao ni da su to radili drugi psi.
Imamo li dijete ne smijemo mu dozvoliti da jaše po psu ili
da ga diže za prednje noge. Može doći do kidanja mišića
i ligamenata, kao i do problema prilikom rasta. Bernardinci
su odrasli s navršene dvije godine. |
