Najraniji zapis o postojanju buldoga je
spominjanje mastifa, pa zato povijest buldoga (za)počinje
u visokim planinama Tibeta. Ne zna se sigurno kako su
se oni pojavili u Engleskoj ali najvjerovatnije su došli
iz Grčke sa feničanskim trgovcima. Ovi starovjekovni engleski
mastifi (lat. Pugnaces) bili su ogromni i vrlo hrabri
psi, a obzirom na njihovu taktiku lova možemo zasigurno
reči da su to bili prvi (originalni) buldozi.
Buldoge su uglavnom koristili stočari i mesari, a nažalost
sovi su se psi nalazili i u rukama ljudi koji su ih koristili
za borbe sa bikovima- bullbaiting.
Vremenom je bullbaiting postao omiljeni
sport kojega su podržavali i zbog praktičnosti!? Ne baš
mali broj ljudi vjerovao je, da je pogrizeno meso zdravije
i mekše, pa su na temelju tih tvrdnji u "staroj"
Engleskoj donijeli zakon koji je zabranjivao prodaju nepogrizenog
mesa u mesnicama. Ali borbe su upotrebljavali i kao sredstvo
eliminacije slabašnih pasa cijelih 1450 godina. Neki uzgajivači
američkog buldoga u SAD još i danas koriste borbe sa divljim
svinjama kao način izlučivanja slabih pasa. Tako u svoje
"breeding" programe uključuju samo hrabre i
žilave pse.
Iako su 1835 g. u Engleskoj bullbaiting zabranili, tu
krvava priča ne završava. Borbe sa bikovima su ubrzo zamjenile
borbe pasa koje su bili popularne među radničkom klasom.
Ali
priča o originalnom buldogu nastavlja se na drugoj strani
Atlantika. U ranom 17. stoljeću buldogi su došli u SAD
sa engleskim kolonistima koji su naseljavali novi kontinent.
Bili su odlični čuvari ne samo stoke nego i imovine, a
koristili su ih i za lov na divljač. Taj originalni buldog,
koji se pojavio u SAD u 17. i 18.st., a koristio se za
borbe, te bio manji i mršaviji, smatra se davnim predakom
manjeg Pit buldoga, koji se kasnije razvio u danjašnjeg
Pittbulterijera . Međutim buldog (iz istog vremena), koji
se koristio kao čuvar stoke i imovine, te je bio veći,
masivniji, jače konstrukcije, razvio se u današnjeg 
američkog
buldoga.
Znači, postojale dvije verzije staroga originalnog buldoga.
Jedna se koristila za borbe i lov, a drugu su koristili
stočari za čuvara. Toga su zvali: Old English White, Old
Bully, Georgia Bulldog,
Prvi put ime Američki Buldog kao pasminu upotrijebio je
g. J.D.Johnson (Summerville, Georgia), koji se smatra
ocem pasmine.
U
vrijeme njegovog djetinjstva oni su bili poznati kao Pit
Bulldogs. Tako je J.D.Johnson u ranim 50-ima pasminu javno
predstavio ali tada pod imenom American Pit Bulldogs.
Ubrzo je shvatio, da ljudi pasminu mjenjaju sa Pitbulterijerima
pa je zato ime promjenio u American Bulldogs. Zato i važi,
da je upravo Georgia ťsrceŤ današnjeg američkog buldoga.
Prvi put su se američki buldogi pojavili
na tom području između 1732-1736 godine. Zbog brojnih
plantaža i agrara, tu su se sačuvali pa i razširili veliki
i jaki buldogi (danas Johnson), koji su služili kao čuvari,
međutim manje (danas Scott) buldoge upotrebljavali su
za lov na divljač. Najčešče za lov na evrazijske divlje
svinje koje su živjele na J SAD-a a širile su se i prema
Zapadu.
To
je i glavni razlog selidbe Američkog buldoga na Zapad.
Prijelomnica u povijesti razvoja američkog buldoga je
20. stoljeće. Zbog upotrebe mehanizacije, manje farme
počinju propadati, eurazijske svinje nestajati, a buldozi
izumirati. U vrijeme drugog sv. rata pasmina skoro nestaje,
samo nekoliko desetak primjeraka zatekne se u brdovite
prijedjele na J SAD-a.
Koncem 60-ih i početkom 70-ih počinju se provoditi programi
uzgoja za očuvanje pasmine. Američki buldog nije bio poznat
javnosti sve do 80-ih godina, dok nije holivudska industrija
pokrenula istraživanja o pasmini i prvi puta pokazala
američkog buldoga u filmu Forest Gump. Pasmina je tako
privukla pažnju i mnogih "pasjih" povijestničara,
među njima i dr. Carl Semencica. Prvi članak o američkom
buldogu objavio je u novinama Dog World, a 1984 godine
izdao je knjigu sa naslovom The World of Fighting Dog
u kojoj je predstavio pasminu
Marjana&Enriko
Skokić 
