Danas je Afganistanski hrt jedna od najatraktivnijih
pasmina na svijetu. Oni koji ga vide ne mogu ostati ravnodušni,
ali on nije oduvijek izgledao ovako.
I pored mnogih istraživanja do danas nije
u potpunosti razjašnjeno kako je nastala ova pasmina.
Najvjerojatnija pretpostavka je da potiče od perzijskog
hrta-salukija, koji je iz Perzije (današnji Iran), raznim
seobama naroda stigao do Afganistana. Prilagođavajući
se tamošnjoj klimi i najvjerojatnije
slučajnim parenjima sa tamošnjim psima, nastali su preci
današnjeg afganistanskog hrta. Sa druge strane,
postoji legenda da je Noe doveo bas ovog psa na svoju
barku i da su tako afganistanci preživjeli biblijski potop.
Jedno je sigurno, ovo je veoma stara pasmina.
Arheološki nalazi u pećinama sjevernog Afganistana, u
području Balkh, prikazuju motive iz lova, gdje su kao
pomoćnici ljudima u lovu prikazani hrtoliki psi, najvjerojatnije
preci današnjeg afgana. Ovi pećinski crteži potiču iz
2200 godine pre Krista. U Afganistanu se ovaj pas najviše
uzgajao kod najvišeg vladajućeg staleža. Stara aristokratska
porodica, Barukhzy, bila je poznata po svojim psima. Prodaja
pasa izvan zemlje bila je strogo zabranjena. Prvi putnici
koji su posjetili Afganistan, u prvoj polovini 19 stoljeća,
i vidjeli tadašnje hrtove, odmah su zapazili da postoje
dva tipa: stepski(pustinjski) i brdski (planinski). Sama
imena ova dva tipa govore o tome gdje su živjeli, a shodno
tome, svaki je bio izuzetno prilagođen sredini u kojoj
je živio.
Stepski je bio slabije odlakan, visok,
i odlikovao se velikom brzinom. Brdski je bio nešto manji,
ali zato snažniji i bolje odlakan. Oba tipa bila su odlično
prilagođena potrebama tamošnjeg stanovništva, pa su se
koristili za lov antilopa, leoparda, i kao psi čuvari.
Engleski major McKanzie 1888 god. dovodi
prvi par afgana u Englesku. Posle toga dovedeno je još
nekoliko pasa, ali tek kada je kapetan John Barff 1907
god. uvezao legendarnog Black and Tan mužjaka po imenu
Zardin, zanimanje za ovu pasminu postaje veće. Ovaj slavni
pas poslužio je kao model za pisanje prvog standarda 1912
godine. Skoro isto tako poznat bio je i pas Sirdar, koji
je oštenjen u leglima kralja Amanulaha, a koga je 1925
god. uvezao narednik Amps. U Englesku su se istovremeno
uvozila oba tipa(stepski i brdski), tako da iako je bilo
protivljenja, oba tipa spojena su u uzgoju, pa današnji
afganistanac sjedinjuje osobine oba tipa. Posto u Afganistanu
ne postoji organiziran kinološki rad, on je priznat za
zemlju porekla, a standard propisuje Engleska.
U kontinentalni dio Evrope afgani stižu
tridesetih godina 20 stoljeća. U Njemačku je 19932 god.
došao prvi afganistanac koji se zvao Abdur Rahman of Geufron.
Veliki uspjeh u uzgoju imala je gospođa Eta Paupti iz
Nizozemske ( odgajivačnica v.d. Oranje Manege), koja je
među prvima počela sa njihovim odgajanjem i imala je veliki
utjecaj na razvoj pasmine u cijelom svetu. Psi iz njene
odgajivačice raširili su se po cijelom sveijtu, tako da
se sada u mnogim rodovnicima afgana može naći neki daleki
predak sa imenom v.d. Oranje Manege.
