To sve su nazivi prelijepe pasmine koja
je jako elegantna, neovisna i impozantna (kada prolazi
afghan ulicom svijet staje i divi se, ali što je to zapravo
afghan).
Afgan ima dugu svilenkastu dlaku u mnogo razlicitih boja.
Neke boje imaju i čudne nazive npr. tamno plavi afgan
je za moje oko boje čokolade ili crvena boja je za mene
tamno zlatna.
Ono što nije dozvoljeno je bijela glava
ili bijele fleke na glavi.Najveći broj afgana ima bjeli
znak na grudima. Afganova dlaka kod kretanjaoblikuje njegove
obrise. Crne obrubljene oči bi trebale biti u obliku trougla.
Kretanje afgana bi trebalo biti plivajuće I tekuće sa
visoko podignutim i savijenim repom. Standard kod oblika
repa nije jasan. Neko kaže da je dovoljno da je rep savijen
u obliku srpa ali u Českoj /i u većini država/ se traži
da je prsten na repu zatvoren.Trčeći afgan je egzotična
pojava koja se ne može vidjeti ni kod jednog drugog psa.
Afganistanski hrt sijeva očima od zadovoljstva prema čovjeku
uz kojeg trči. Čeoni dio glave je dug, sa izrazitim zatiljkom,
pokriven dugom dlakom, koja na vrhu tvori razdjeljak.
Duga svilenkasta dlaka nalazi se i na ušima. Prednje su
šape izrazito velike, a zbog guste dlake izgledaju još
i veće. Kod tog je psa posebno važno krzno, koje psu daje
izgled plemenitosti. Dozvoljene su sve boje. Idealna visina
- 68,5 do 73,5 cm.Težina - 25 do 30 kg. Ako je pas veći
od ovog standarda I ako je kompaktan, to nije mana. Sve
zavisi do sudca. Ima sudaca koje kažu da iznad standarda
pas nije pas nego konj, i da kod njih nema šansi za pobjedu
/Đorđe Tešić,/ ali najviše sudaca preferira veći tip.
Njegova glavna osobina je neovisnost.
U obitelji se nikada ne osjeća podređenim, već je jednak
s drugim članovima obitelji. Potrebno je puno truda, ljubavi
i dosljednosti da postane poslušan. Vrlo je rizično imati
tog psa i zato ga nikako ne preporučujem ljudima koji
se barem malo ne razumiju u pse. Kada ugleda nešto, što
mu se čini vrijednim goniti, ta mu lovina neće pobjeći.
Svoju obitelj afganistanac voli, njoj je privržen, stoga
nije pas koji bi mijenjao vlasnika. Želimo li mu omogućiti
dovoljno kretanja mora sudjelovati na trkama. Po naravi
je čuvar, potrebna mu je redovita njega. Doseže brzinu
do 45 km/h. Iz vlastitog iskustva znam da je afganistanac
jos brži. Naši psi kada redovno treniraju mogu trčati
I preko 60km/h.
Povijest pasmine
nija sasvim jasna. Ova pasmina je iz brojne pasmine srednjoazijskih
hrtova. Postoje tri vrste: kratkodlaki taigan, afgan sa
srednje dugom dlakom /liči na saluku/i sa dugom gustom
dlakom. Na zapad, afganistanac je ptrvi put pokazan tek
1907 god. Bio je to pas Zardin, vlasnika kapietana J.Barffa.
Ovaj pas je postao legenda za svakog ko se poslije bavio
afganima.Za afganistance su još puno uradili bračni paroviAmpsovi
i Murrayovi. Oni su donijele prve primjerei na evropski
kontinent i većina evropskih linija je potekla baš od
ovih pasa. Patronat nad afganima drži Engleska.Afganistanski
hrt je oduvijek lovio lovinu po šumama (izuzetak je, za
razliku od ostalih hrtova koji love u čoporu on lovi sam).
Lovinu je hvatao po nekoliko km tako da mu čovjek nije
mogao pomoći i od tada se afganistanac počeo oslanjati
samo na sebe i na svoju pamet i instinkt, na svoju inteligenciju,
orijentaciju i snagu. To je glavna stvar koja sada dosta
otežava njegov odgoj.
Afgan je zabranjen za korištenje u lovu jer on svoju lovinu
ne hvata već ubija. Njegov instinkt lovca je toliko jak
pa se preporučuje da je uvijek na povodcu. Ako ga pustite
sa povodca a on hoće nešto hvatati ili za nečim trčati
/dijete, auto, mačku, pticu/ neće se vratiti na zviždanje
niti zvanje. Ima savršenu orijentaciju i vratit će se
vama tek kada on odluči i to često iz pravca gdje ga uopšte
ne očekujete. Njegov povratak može trajati i nekoliko
sati.
Imati afganistanca nije jednostavno,
stoga on nikada neće postati modni pas.
