Samo ime ''Šnaucer'' je relativno novog
datuma, ali povijest ove rase je prastara. Pretke današnjeg
Šnaucera (velikog, srednjeg i malog) možemo sresti na
slikama poznatih umjetnika. Tvrdi se da Šnaucer spada
u grupu najstarijih pasmina, jer postoje dokazi da je
on sa čovjekom, lovio i čuvao stada još prije 3000 g.
p.n.e. Već tad ovi psi nisu bili primitivni psi. Bili
su to pravi kučni psi, koji su živjeli i dijelili zajedničku
sudbinu sa čovjekom.
Točan razvoj šnaucera je ostao nepoznat, ali svuda gdje
su se nalazile ljudske naseobine u blizini vode ili dolinama
rijeka nalazio se i manji pas, kvadratične, jake građe.
Njegovo ime se vremenom mijenjalo, s obzirom da se uvijek
nalazio u vodeno-močvarnim područjima, nazivali su ga
Torfhund (Torf -treset) ili Pfahlban - špic (Pfahlban
- sojenica). Jedan od naziva za manje primjerke Šnaucera
(od kojih kasnije nastaju patuljasti šnauceri) je i Rattler
koji nam govori da su bili odlični pacolovci.
Još početkom srednjeg vijeka u srednjoj Evropi razlikovale
su se dvije rase: veliki čuvari imanja, stada, pratioci
karavana, čuvari i zaštitnici konja i manji psi također
čuvari. Sjeverno do Maine bili su to dugodlaki špicevi,
a južno od Maine oštrodlaki ili glatki pinčeri. Odakle
dolazi ime pinčer, pinč, pinc ostaje zagonetka. Ali, vjerojatno
to ukazuje kao i riječ špic, samo na šiljaste zube u smislu
"Pazi ujeda!" (francuski : "pince!").
Stari pinčeri, i veliki i mali, glatke ili oštre brade,
bili su oduševljeni čuvari i branioci prostora, a njihov
omiljeni prostor bilo je onaj gdje su čuvane zalihe hrane,
ambari. Gdje su zalihe, tu su i miševi i pacovi, a za
pacolovce idealna oblast za lov. Ali gdje su držali konje,
tamo nije bilo samo četveronožnih proždrljivaca, već i
dvonožnih lopova. Psi sa glatkom dlakom radije su ostajali
u blizini kuće, a oštrodlaki , otporni na vremenske prilike,
išli su na put i neki od njih postali i ''psi kočijaša''
. Sjedili bi pored kočijaša praveći mu društvo, u nevolji
konje izvodili na pravi put, a kad bi gospodar bio umoran
čuvali bi i njega i kočiju, konje ... Prije 1000 godina
oštrodlaki pinčeri (šnauceri) bili su psi čuvari kuća
i ljetine, zaštitnici kočijaša i konja. Oni su i dan danas
odlični čuvari a i najvjerniji pratioci svih ljudi koji
mnogo putuju. I danas će vozač sigurnije stići na cilj
ako umjesto sviranja radija pored sebe ima veselog šnaucera.
A i odložene stvari na plaži nitko neće da dira dok ih
čuva vjerni šnaucer.
Današnji naziv potiče najvjerojatnije iz Jugozapadnih
dijelova Njemačke, gdje su bili i najpopularniji. Tamo
stoljećima velike brkove nazivaju ''Schnauzer'' ( šnaucer
) .
Prvi uzgajivački klub osnovan je prije više od 100 godina.
Nazvan je Pinčer klub i postojale su tri varijante jedne
rase : oštrodlaki, glatkodlaki i pinčevi svilene dlake
. Šnauceraši se odvajaju 1007.god. od pinčer kluba i osnivaju
Schnauzer klub. Međutim zbog zajedničkog interesa 1922.godine
ponovo pristupaju Pinčer klubu, sada nazvanom Pinscher-Schnauzer-Klub.
U to vrijeme, zbog mode, su se uzgajali prvenstveno mini
psići sve dok Josef Berta nije preuzeo vodstvo. Josef
Berta je smatrao da i mali psi treba da ostanu psi. Tako
je i danas jedna od najtežih mana patuljastog šnaucera
nanizam (patuljastost). Patuljasti šnaucer treba da bude
umanjena kopija svoje veće braće , velikog i srednjeg
šnaucera, čak i zubi malog šnaucera moraju biti ''veliki''
a ne kao kod minijaturnih rasa pasa. Kostur mora biti
jak i čvrst, a glava nikako ne smije imati odlike malih
rasa, već mora biti jaka, pravokutna, sa snažnom vilicom.
Iz ovog vidimo da je sam naziv rase patuljasti šnaucer
''pogrešan'' i da bi mu mnogo više odgovara engleski oblik
''miniaturni-mali šnaucer'' .
Tako su i pinčeri i šnauceri u svakoj veličini ostali
pošteđeni modnih ludosti. I veliki i srednji i patuljasti
šnauceri su zdravi, vitalni psi. Sva tri varijeteta su
samosvjesni, svojeglavi i ponekad oštri psi. Zbog toga
je potrebna dosljednost i principijelnost u odgoju.
Patuljasti šnauceri su bili i ostali pravi psi - oni su
samo prividno patuljci: vani mali, a iznutra ogromni.
Zato ih treba odgajati isto kao i velike. Ono što im nedostaje
od veličine, to s lakoćom rade i nadoknađuju temperamentom
i sposobnošću za izvršavanje zadataka. Oni su bili i ostali
najpažljiviji čuvari, beskompromisni zaštitnici i najvjerniji
pratioci svojih gazda. Ukoliko im se pruži prilika i danas
mogu uspješno uživati u lovu na miševe. Patuljaneri su
privrženi, inteligentni, beskrajno znatiželjni i jako
prilagodljivi psi, vole preduzimljive i vesele ljude i
veliku porodicu. Patuljaner će kao i nekada u prošlosti
u svoju porodicu, svoj ''čopor'', lako prihvatiti, zavoljeti
i radosno uvrstiti kako novog psa i novu životinju tako
i novog ljudskog člana.
Pažljivom 100 godišnjom selekcijom izdvojena su tri varijeteta
šnaucera po veličini, a kod patuljastih potpuno izdvojena
4 varijeteta po boji. Prvo su izdvojeni biber-sol, zatim
crni, pa crno srebrni i na kraju bijeli varijetet. S obzirom
da su u nastanku varijeteta patuljanera upotrebljene različite
rasa radi selekcije i održanja boje ovi se varijeteti
potpuno posebno ocjenjuju, selektiraju i pare. U zemljama
članicama F.C.I.
nema ukrštanja između varijeteta, izuzeće se pravi u nekim
zemljama ali samo po specijalnim odobrenjima Šnaucer-Pinčer
kluba. Kod AKC
odvojenost varijeteta nije toliko stroga pa se psi različitih
varijeteta često pare i daju "šarena" legla,
mada savjesni uzgajivači jako pažljivo koriste ovu mogućnost.
<<Zwergschnauzer
