Iako je nastanak ove vrlo stare pasmine nejasan, njeni korijeni su nedvojbeno vezani za područje Tibeta, gdje su pse ove pasmine držali u hramovima stoljećima, a ponekad su kao počastan poklon bili darivani kineskim carevima. Shih-Tzu je na Tibetu bio smatran svetim psom, koji donosi zdravlje i sreću. Shih-Tzu se smatra najstarijom i najmanjom pasminom Tibetanskih svetih pasa, te ima nešto sličnosti i s ostalim tibetanskim pasminama pasa.
Jedna od teorija nastanka Shih-Tzua jest da je on razvijen kao posebna pasmina na području Tibeta, i nije dobiven kao rezultat križanja s drugim malim pasminama kratke njuške Azijskog podrijetla. Ali, za ovu teoriju nedostaju dokazi. Smatra se da svoj glavni razvoj i krajnje oblikovanje pasmina zapravo proživljava na carskim dvorovima Kine, gdje je to obavijeno velom tajni Zabranjenog Grada. Pretpostavka je ipak, da su Shih-Tzui tamo križani sa Mopsem i Pekinezerom.
Ime Shih-Tzu zapravo znači "lav". Pretpostavlja se da su tibetanske vođe lame podržavale tendenciju razvoja pasmine što više nalik lavu i vjerojatno su selekcijom odabrani najbolji primjerci postajali počasni pokloni kineskim carevima. Dobiti na poklon lavljeg psića bila je velika čast.
Postojanje pasmine kakvu poznajemo danas može se zahvaliti kineskoj carici Tzu Hsi koja je imala svjetski poznat uzgoj pasmina Mops, Pekinezer i Shih-Tzu. Velika obožavateljica Shih-Tzua, brižno je održavala tri carske pasmine odvojene, kako bi spriječila križanja. No, eunusi, koji su brinuli za pse, u tajnosti su križali pasmine u želji da dobiju što manje i ljepše primjerke, neobičnih, poželjnih oznaka na dlaci. Primjerke koji su odstupali od želja carice u uzgoju morali su usmrtiti, ali su ih oni često potajno prodavali. Mnoga praznovjerja vezana su za boju i oznake na dlaci. Sretne oznake mogle su donijeti ugled obitelji, a svaka boja je imala svoju vrijednost. Pri uzgoju poticane su i 32 superiorne oznake Bude, npr. bijela lisa na glavi, vilice poput lavljih, te vrlo cijenjena zlatna boja dlake, itd. Oznake na leđima u obliku sedla, posebno su bile cijenjene zbog poistovjećivanja s Budom. Naime, vjerovalo se da je Buda bio stalno u društvu malog psića, koji se u trenutku mogao pretvoriti u lava kojeg je Buda tada jahao.
Nakon smrti carice 1908.g, uzgoj pasa više nije bio kontroliran, te su mnogi primjerci bili poklonjeni ili prodani uglednim kineskim obiteljima i visokim stranim dužnosnicima. Pasmina je nakon Komunističke revolucije 1949.g gotovo ugasnula. Na sreću, diplomati koji su boravili u Kini, pri povratku u Europu sa sobom su ponijeli i svoje Shih-Tzue.
U Velikoj Britaniji pasmina je u prvo vrijeme bila registrirana pod imenom Lhasa terijer. U Americi je također postojao nesporazum kod sistematizacije tibetanskih pasmina, te je Shih-Tzu kao samostalna pasmina priznat AKC-a tek 1969 godine, a ubrzo i osvaja BIS na prestižnoj Westminsterskoj izložbi i postaje popularan.