Šetlandski
ovčar je jedna od najpopularnijih pasmina u Japanu, a
omiljena je i u Velikoj Britaniji i Sjevernoj Americi.
Iako se rijetko koristi kao radni pas, zadržao je mnoge
od svojih čuvarskih i pastirskih instikata pa će pouzdano
štititi dom svoga vlasnika. Premda su ga nazivali patuljastim
škotskim ovčarom, ovo je zapravo klasična mala pasmina,
a ne patuljasta poput jazavčara. To je manja verzija škotskih
radnih pasa.
Šetlandski ovčari su idealni kučni psi i sa lakoćom se
prilagođavaju svom gospodaru. Iako su živahni mogu živjeti
u malom stanu. Oni su genetski zdravi i izdržljivi. Vrijedni
su, inteligentni, ljupki, vole djecu, vesele su naravi,
najbolje se osjećaju kada su u središtu pažnje. Prema
neznancima su nepovjerljivi i oprezani, dobari su čuvari.
Posebno su dobari u čuvanju i tjeranju ovaca.
Izgledom su maleni i snažan, bez
grubosti i nezgrapnosti, odlikuje ih raskošna dlaka. Simetrične
su obrisne linije tako da niti jedan dio nije neproporcionalan.
Tijelo im nije ni mlitavo ni grubo. Pokretljivi su psi.
Kreću se brzo u ćemu im pomažu jaki skočni zglobovi, jako
su okretni a u osto vrijeme elegantani.
Pojavljuju se u tri boje: boja samurovine: čista boja
ili šatirana od svijetlozlatne do zagasite boje mahagonija;
trikolor: zagasito crna na tijelu, poželjno s oznakama
zagasite boje paleža i blue-merle: jasna srebrnasto-plava,
s crnom išaranošću i ispruganošću. Također, crno-bijela
i crna s paležom su priznate boje.
Uzgoj sheltiea je jednostavan, sve naučeno
rade s oduševljenjem. Otporni su i dočekaju visoku starost
(12 do 14 godina). Lako se dresiraju i ne zaboravljaju
što nauće.
Ne treba im ni mnogo hrane ni posebne
njege, a malo prostora će im uvijek biti dosta. Sva njega
Šeltija svodi se na redovno češljanje. Lijepa duga dlaka
zahtijeva tjedno češljanje, a linjaju se dva puta godišnje.
