Puli,
mađarski ovčar, pas je kojemu se daje najviše nadimaka.
Međutim, to vrijedi samo za odrasle pulije, u dobi od
dvije godine pa na više. Za štenca će svaki prolaznik
pomisliti da je mješanac ili neošišana pudlica. A pokušate
li jedan kilometar prošetati sa svojim zrelim pulijem,
trebat će vam za tu avanturu ne normalnih deset minuta,
već najmanje jedan sat. Rijetko koji prolaznik vas neće
zaustaviti, a zasigurno će to učiniti svako dijete. Uz
dobacivanja stila - gle... Gulit, usisivač, Marli, vuneni
pas itd., morat ćete nadahnuto odgovarati na brojna pitanja.
Primjerice: gdje mu je glava, a gdje rep; u kojem smjeru
hoda; da li ima oči; da li vidi... Eto, i kratkih odgovora.
Puli nije igračka nedefiniranog oblika, već pravi, izuzetno
intelignetni i značajem osebujni ovčarski pas, privržen
svome vlasniku i svojoj obitelji.
Kako mu je rep dugačak, ali višestruko
"zarolan" na leđima, to gledano "iz profila"
doista se ne vidi precizno gdje je glava, a gdje rep.
Puli ima dugu dlaku u resicama, poput "dread-locks"
- sitnih pletenica toliko popularnih u crnaca - samo što
njegovi "žniranci" rastu prirodno, pa ga se
ne mora voditi frizeru. Usput, preporuka vlasnicima pulija:
na upit prolaznika da li psa vodite frizeru, nevino i
smireno odgovorite pozitivno i navedite ime najpoznatijeg
trendovskog stiliste. Tako ste, naime, najbrže gotovi
i možete ići dalje! Najvažnija prednost pulija iz ugla
viđenja jedne domaćice svakako je činjenica da mu dlaka
ne otpada i da se nikad ne linja. Jedino u slučaju da
se vaše dijete malo zdušnije proigralo s ljubimcem ili
vam je potpetica stala na krivo mjesto, na podu ćete naci
"žniranac". I još jedna važna uputa za foto-amatere:
ako hoćete uslikati pulija, pobrinite se da se razbijesni
i pokaže zube ili ga vodite deset katova uz stepenice
da isplazi jezik. To je jedini poznati način koji jamči
da će se na fotografiji prepoznati da nije riječ o mrlji,
već o psu
Ako imate pulija (crnog, bijelog ili smeđeg)
nemojte zaboraviti da je to pravi ovčarski pas, čuvar
stada. Zato mu ostavite njegov eko-look i nemojte popustiti
američkim trendovima koji raščešljavljanjem dlake pulija
i posebnim sisanjem tog divnog prirodnog psa pretvaraju
u - umjetnički obrezanu živicu. Puli, ne zaboravite, prije
kojih tisuću godina došao je s Mongolima iz Kirgizije,
iz azijskih stepa, a istim tim Mongolima je pomogao da
u Panniju dovedu tisuće ovaca. Puliji čuvaju ovce na specifičan
način: jureći oko stada skaču im na leđa, te s leđa na
leđa, te ih tako sabijaju na okup. Današnji urbanizirani
puli zadržao je potrebu za čuvanjem stada, pa tako doživljava
sve članove obitelji, s izuzetkom samoga gazde (kojega
je on sam odabrao po tko zna kojim kriterijima). Svaki
povratak s puta kojega od članova obitelji nailazi na
istu reakciju - puli je ljut i uvrijeđen i to otvoreno
pokazuje. Ponekad čak danima "ne razgovara"
s takvim obludjelim članom obitelji!
Zašto pulija ima relativno malo
i zašto nisu traženi?
Prije neposrednog odgovora na pitanje treba reći kako
činjenica da pulija ima relativno malo ima i pozitivnih
posljedica, jer je izbjegnuta masovna produkcija u uzgajivačnicama
odnosno "tvornicama pasa", pa se s pulijima
nije desilo što i s brojnim drugim pasminama - da su degenerirale,
da im se srozala kvaliteta. A jedan od razloga zašto je
puli manje popularan kod uzgajivača je njegova kasnostasnost:
mladi puli u svoju pravu standardnu, što znači i izložbenu,
formu stasa tek u dobi od tri-četiri godine, no reproduktivno
je sposoban i aktivan i do kasne dobi (i iza desete godine!).
Manje je poznato i to da je puli dugovječni ljubimac koji
zadržava svoju aktivnost i u najstarijoj dobi. No, profesionalni
uzgajivači moraju dvostruko dulje čekati da bi postigli
s njime izložbeni i, nastavno, uzgojni uspjeh no kod većine
drugih pasmina, a što zasigurno utječe na njihov interes.
Zato se i u Hrvatskoj uzgojem pulija bave uglavnom samo
iskusni amateri, a što utječe i na njihovu cijenu, pa
su, unatoč atraktivnosti i rijetkosti, relativno povoljne
cijene štenadi.
Zašto držimo da će puli biti
jedan od najpopularnijih pasa u 21.stoljeću?
Više je razloga za takvu tvrdnju. Prvo, pogodne su (srednje)
veličine, a tendencije su da će "psi-lavovi"
i "psi-miševi" biti zanimljivi sve užem krugu
specijaliziranih uzgajivača. Drugo, dlaka, osim što je
atraktivna (prirodne resice), jednostavna je za održavanje,
ne linja (ne otpada), nepotrebno je šišanje, češljanje,
pa se štedi i na takvim uslugama. Treće, jedna su od rijetkih
pasmina koje su jednako dobre i kao kućni ljubimci, kao
radni, službeni i izložbeni psi. Četvrto, a što potvrđuju
radovi poznatog biologa-ethologa Konrada Lorenza, imaju
usklađenost poželjnog karaktera s poželjnim temperamentom.
Križanjem je g. Lorenz pokušavao dobiti određenu ravnotežu,
vjernost čovjeku i volje za rad, a kod pulija, kao predstavnika
azijskih pasmina s europskim značajkama, upravo je ta
ravnoteža prisutna. Očigledno, ono što se nastoji tek
postići u "psecim laboratorijima" već postoji
- a to je puli! Čemu onda dalje eksperimentirati, kad
je ishod toga krajnje neizvjestan!
