Na fresci slikara Vincenta iz Kastva
1494. u Marijinoj kapeli u Beramu kod Pazina /središnja
Istra/ slikar obogaćuje religiozne scene motivima iz prirode
koja ga okružuje.
Na upečatljivoj slici koja pokazuje povorku Sveta tri kralja,
nalaze se brojni psi, među njima brakoidni kratkodlaki crvenkastožuti
pas visećih ušiju koji vjerojatno odgovara posavskom goniču.
Biskup Petar Bakić iz Đakova nabraja i
opisuje u svojem izvješću na latinskom jeziku sve životinje
koje su 1719. godine postojale u njegovoj biskupiji. Među
raznim navedenim psima opisuje crvenkasto-žućkastog psa
s bijelim oznakama na glavi, vratu, na prsima, dalje na
udovima i na repu; sa svojom veličinom od 4 pedlja (48
cm) ovaj pas u velikoj mjeri odgovara današnjem posavskom
goniču.
Godine 1854. veterinar Franjo Bertić odgovoran za ergelu
u Đakovu opisuje kao i Biskup 140 godina prije, crveno-žutog
goniča s bijelim oznakama.
Godine 1924. psi ove pasmine bili su prvi puta prikazani
na izložbi pasa.
U svojoj brošuri o razvoju kinologije
u Sloveniji (1970) Jože Kirsten izvješćuje da su prije
Prvog svjetskog rata Slovenci kupovali u Istri posavske
goniče pod imenom "BOSKINI".
Prvi upisi u Hrvatsku rodovnu knjigu potječu iz 1929.
godine.
FCI je priznao ovu pasminu 08.04.1955.
Kako je prvi standard sadržavao grešku u nazivu pasmine,
današnji važeći standard potiče tek iz 1969. godine s
pravilnim nazivom ovog psa, ovo ime naglašava porijeklo
pasmine iz prostrane gusto pošumljene doline Save južno
od Zagreba (Posavina).
Sudjelovao u nastanku, pored naših istarskih
goniča, brojnih evropskih pasmina pasa.
