IRSKI CRVENI SETER
kontakt
Knjiga gostiju
info

>> Home >> O psima >>Irish Red Setter >> Povijest

 

U 15. i 16. st. su se psi koji su pomagali uloviti ptice pomoću sokola i mreža nazivali "setterima", iako se vjerojatno još ne radi o određenoj pasmini već o psima koji su bili obučeni za taj zadatak. Smatra se da su irski seteri nastali križanjem španijela, engleskih setera i poentera.
Početkom 18. st. postoji pasmina koju se naziva "setter", a nedugo zatim povezuje se sa Irskom. Irske setere gospoda su uzgajala za lov i tada su to bili crveno - bijeli psi, a ne crveni. Do kraja 18. st. uzgajali su se jednobojni crveni irski seteri sa tek pokojom bijelom oznakom na tijelu - vjerojatno zbog ljepote njihovog mahagonij krzna, iako postoje teorije i da su na taj način psi bili teže uočljivi pticama kojima su se prikradali u lovu.
Do sredine 19. st. izgled i rad pasmine se stabilizirao, a 1859. godine održana je prva izložba setera i pointera, a iz godine u godine broj prijavljenih setera brzo je rastao. 1865. godine uvedene su i utakmice pasa, pa su se napokon i radne sposobnosti pasa mogle uspoređivati. Iako su dotad irski seteri bili isključivo radna pasmina, uskoro su se počeli razlikovati radni i izložbeni psi, što se vidi na primjeru slavnog Sh. Ch. Palmerstona, odličnog izložbenog i rasplodnog psa, ali ne i radnoga.
Wendover Gentleman1885. godine osnovan je "Dublin Irish Setter Club", koji je sljedeće godine dao opis pasmine. Taj opis je uz minimalne promjene ostao gotovo isti sve do današnjeg standarda.
Izložbe i natjecanja u radu nastavili su se čak i za vrijeme I. svjetskog rata, ali rat i gospodarsko stanje nakon rata vrlo loše su utjecali na uzgoj radnih irskih setera.
U razdoblju između dva svjetska rata svega nekoliko uzgajivačnica uzgaja radne pse, ali kako je vrijeme prolazilo, a pogotovo tijekom 1930 - ih godina, irski seteri sve su više postajali izložbeni psi i kućni ljubimci. U to vrijeme bili su vrlo popularni, broj registriranih irskih setera u 1935. godini bio je dvorstruko veći od broja registriranih setera u 1925. godini. Na izložbama su ipak dominirali malobrojni psi iz nekoliko uzgajivačnica, od kojih su najpoznatije uzgajivačnice Rheola, Hartsbourne, Boyne, Wendover itd.
1930 - ih godina, dok se još nije niti znalo za nasljedne bolesti, pojavila se PRA (Progressive Retinal Atrophy), bezbolna bolest zbog koje su seteri postepeno potpuno oslijepili, ali do kraja 1940 - ih godina pronađen je način za dijagnosticiranje bolesti. Pokazalo se da su nositelji PRA bili psi iz uzgajivačnice Rheola. Poslije II. svjetskog rata pasmina je obnovljena pasmina je obnovljena parenjima nekolicine zdravih pasa. Dugogodišnjim pažljivim uzgojem i odabirom setera za koje je bilo provjereno da nisu nosioci bolesti, bolest je kod irskih setera gotovo istrebljena.
Uzgajivačnica Wendover dala je mnoge predivne pse, slavne pretke mnogih današnjih setera, npr.Wendover Sugar, Wendover Game, Wendover Katie, Wendover Vagabond, Wendover Caskey, te vjerojatno najpoznatijeg Wendover Gentlemana i njegovog sina Twoacres Troilusa, koji su dali mnogo potomaka. Nekoliko pasa iz Wendover uzgajivačnice bili su temelj odlične Cornevon uzgajivačnice. Neke od najistaknutijih uzgajivačnica današnjice su: Vicary's, Discovery, Thendara, Danaway, Garden Star's itd.
02.04.2001. donesen je posljednji standard.
 

Petra Dimić, vlasnik i zaljubljenik u irske setere, uzgajivačnica Hunter's Enigma
Wendover Gentleman
 

 
 
pasoddy.com 2005 - 2007