Njemački ovčar potiče od starog njemačkog psa Hofwachtera.
Prvi put se pojavljuje 1704. god. na dvoru kralja Leopolda
l. Konačan oblik poslije dugogodišnje selekcije dao je
Mens Emil Frederic von Stephantiz.
Godine 1899. amateri su osnovali prvo
Društvo njemačkog ovčara, koje je objedinjavalo vise od
30 000 članova, raspoređenih u stotinjak klubova. Ovaj
pas je hrabar, inteligentan, odan u potpunosti, poslušan,
podčinjen svom gospodaru. Uvijek u stanju pripravnosti,
on žestoko brani gazdu i pri najmanjoj opasnosti, cak
i ako nije obučen za to.
Obdaren jednim od najboljih njihova na
svetu, postao je majstor u praćenju traga. Ovaj pas sa
glavnom osobinom psa koji ima potrebu da dominira, mora
da bude vođen čvrstom rukom gospodara, koji ce biti sposoban
da mu nametne svoju volju. Obuka će usmjeriti ponašanje
životinje, na ovaj ili onaj način. Tako da on može postati
opasan mehanizam napada i odbrane, ili pak u drugom slučaju
izvanredan kučni ljubimac. Ovaj miran pas, Može veoma
dobro da živi u stanu, pod uvjetom da mu se omogući svakodnevno
trčanje i da može da se troši. Neophodno ga je kupiti
kod dobrog uzgajivača, koji može da vam pruzi sve potrebne
podatke o roditeljima psa i njegove karakteristike. U
okviru legla, nikada ne treba izabrati štene koje izgleda
super aktivno ili uplašeno, jer, prije ili kasnije, ono
može da postane agresivno.
Njemački ovčar je malo izdužen, snažan
i muskulozan pas. Odnos između visine i duzine, kao i
stav i uglovanost nogu tako su usklađeni da omogućavaju
dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na hladnoću.
Muževnost mužjaka i ženstvenost ženke treba da su očigledni.
Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno
da pokaze da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time
stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju
da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten
kao radni pas. On predstavlja skladnu sliku prirodne plemenitosti
i sigurnosti koja ulijeva povjerenje. Njemački ovčar je
kasač i njegov način hoda je dijagonalan redoslijed pokreta
nogu. Zbog toga noge treba da su tako uglovane da pas
istura zadnje noge do sredine tijela i da prednjim nogama
zahvata isto toliki prostor ispred sebe, a da se pri tome
linija leđa bitno ne mijenja.
Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine.
Visina u grebenu iznosi prosječno 60 cm. Treba mjeriti
štapom, pošto se dlaka pritisne uz tijelo, i to po vertikali
koja ide od grebena do tla, a dodiruje lakat. Željena
visina za ovčara nalazi se negdje između 60 i 65 cm kod
mužjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod
ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. Njemački
ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu
lake ali snažne. Odnos između visine i dužine, kao i stav
i položaj nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak
i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na nevrijeme.
Treba težiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba
dovoditi u pitanje upotrebljivost psa. Obilježja spola
treba da su jasna i izrazita, sto znaci muževnost psa
i ženstvenost kuje treba da su očigledni. Njemački ovčar
koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatrača utisak
urođene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne
grade u kojoj ništa nije suvišno ili nedostaje. Način
na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno pokazati
da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni
i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u
svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao
radni pas. I kada je najživljeg temperamenta mora da bude
vodljiv, da se prilagođava svakoj situaciji i da određene
poslove izvršava sa radošću i voljom. Mora iskazivati
srčanost i čvrstinu i, kad treba, mora da brani svog gospodara
ili njegovo imanje. Mora da rado napada kad to njegov
gospodar želi; mora da bude vrlo oprezan, pa ipak prijatan
kucni prijatelj, blag u odnosu na povjerenu u okolinu,
naročito prema djeci i ostalim životinjama, a otvoren
u općenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika
prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva poštovanje
