Sama pasmina datira iz 1850. godine kada je stvorena u
Münchenu križanjem BULENBEISERA (mostifa) i buldoga. Samo
ime Bullenbeiser u prijevodu znači BULL=bik i beiser=gristi,
što nas navodi da se je ta vrsta pasa koristila u borbi
s bikovima kao i za lov na medvjede. Jasno je da su se
za ovu namjenu mogli koristiti samo psi izuzetne snage,
hrabrosti, izdržljivosti kao i snažnog ugriza.
Željeći poboljšati neke od njegovih osobina križali su
ga s buldogom, pasminom koja se uzgajala u Engleskoj od
XII. stoljeća za arenske borbe također s bikovima. Psi
su u što kraćem vremenu trebali oboriti bika, uhvativši
ga za njušku i tako ga držati dok ne iskrvari i klone
od iznemoglosti. Za takvu vrstu pogodniji su bili psi
nižeg rasta, snažnih čeljusti, širokog prsnog koša.
Samim križanjem gore navedenih pasmina
dobilo se veći i snažniji pas od buldoga, snažnije glave,
teže građe, te bijelinom koja se i danas proteže u uzgojnim
linijama. Spoljošten nos, razvučeni zubi, nabijena figura
odavali su izgled psa koji je odavao strah. Ubrzo je
stekao atribut nepobjedivog psa. Naročita popularnost
uživali su kod čuvara zatvora, trgovaca stokom, a zbog
neobičnog izgleda i kod putujućih umjetnika i cirkusanata.
Ime Boxer prvi put se spominje u knjizi
g. Beckmana "Povijest i opis pasa s kraja XIX stoljeća".
Ocem pasmine smatra se kinolog Freidrich Roberth koji
veliku pažnju posvećivao psihičkim osobinama svojih
pasa. Zahvaljujući njemu bokser je zadržao svoje izvorne
karakterne osobine, koje ga i danas krase i čine osobitim.
Križajući jednog Njemačkog i jednog Engleskog psa dobio
je psa koji se razlikovao od tadašnjeg Bullenboissera,
ali je zadržao kompaktnost građe, snagu i uz to se odlikovao
još elegancijom. Imao je lijepu glavu, snažnu gubicu,
kratak trup i izuzetno dubok i prostoran prsni koš.
Ubrzo je bokser stekao mnoge obožavaoce, a kruna svega
toga je bilo osnivanje Deutscher Boxer kluba 1897. godine
sa sjedištem u Münchenu. Iste godine izdan je standard
pasmine koji je 1902.i 1905. godine doživio neke preinake,
te taj standard još i danas vrijedi.