Za svaku rasu je propisan standard. Prilikom ocjenjivanja
mora se utvrditi koliko je pas blizu ili daleko od propisanih
standarda. Kada se raspravlja o standardu Bull Terriera
onda se najčešće ističe '' downface'' odnosno specifičan
profil. Također od izuzetnog značaja je popunjenost glave
u djelu ispod očiju. Nikako nije dobra šiljasta njuška,
donja vilica mora biti izuzetno snažna. Iako Bull Terrier
može imati predgrizajuće zubalo što je mana. Za tipičan
izraz Bull Terriera od izuzetnog značaja je položaj očiju.
Bull Terrier mora da ima uske i bademaste oči koso postavljene
bliže ušima nego vrhu nosa. Uši se često zanemaruju prilikom
procjene građe iako se to ne smije dozvoliti. Bull Terrier
mora da ima male i tanke uši duboko usađene i treba da
stoje blizu jedno drugog. U slučaju da pas ne podigne
uši do jedne godine, vjerojatno ih neće ni podići do kraja
života. Bull Terrier je od svojih predaka naslijedio snažan
vrat iako nisu rijetki psi koji imaju kratak i debeo vrat
što nije dobro. Vrat treba da je dug i mišićav. Osnovni
problem kod Bull Terriera su suviše duga leđa. Kod takvih
leđa gubi se neophodna kompaktnost što umanjuje snagu
a bez toga nema Bull Terriera. Leđa moraju biti ravna
a ne šaranasta. Standard definira Bull Terriera kao gladijatora
među psima što znači da ovu definiciju ne treba shvatiti
u bukvalnom smislu. Takva definicija samo ukazuje kakve
građe treba da je Bull Terrier odnosno snaga je osnovni
uvjet za dobrog Bull Terriera. Prilikom procjenjivanja
građe Bull Terriera mora se pas obavezno promatrati od
naprijed. Treba mu procijeniti ''front''. Pun i snažan
front daje osnovu da pas bude građen onako kako su tvorci
rase zamislili. Grudni koš Bull Terriera mora biti dobro
razvijen razmjerno snazi. Veoma je značajno da rebra budu
pravilno zaobljena i da imaju dovoljnu dužinu. Od rebara
zavisi oblik i dubina grudnog koša. Dubina grudnog koša
procjenjuje se promatranjem psa sa strane i tako promatramo
laktove koji moraju biti iznad najniže tačke grudnog koša.
Bull Terrier ne smije imati uvučen stomak već nešto malo
plići od grudnog koša. U zadnje vrijeme odgajivači Bull
Terriera se susreću sa velikim problemima vezanim za zubalo.
Gornja i donja vilica moraju funkcionirati kao snažne
poluge. Ovo se mora imati na umu prilikom promatranja
Bull Terriera Standard zahtjeva kompletno makazasto zubalo,
ali u praksi se potpuno tolerira klještasto zubalo i nedostatak
zuba. Danas svaki drugi Bull Terriera ima nedostatak zuba
(posebno premolare P1 i P4). Takav gubitak zuba u Engleskoj
se ne smatra manom i mnogo puta se tolerira. ''Istureno''
zubalo može se tolerirati, ali pravo predgrizajuće zubalo
je nedostatak koji ozbiljno šteti sposobnosti korištenja
zuba. Psi koji imaju ovu manu smiju se samo u izuzetnim
slučajevima koristiti za rasplod. Još gori oblik je podgrizajuće
zubalo koji šteti psu jer grize vlastite desni. Pri promatranju
laktova od naprijed veoma je značajno da se uoči položaj
laktova i ponašanje noge prilikom kretanja kao i položaj
laktova i noge u mirovanju. Pri tome treba da se procjeni
širina i dubina grudnog koša. Pravilan ''front'' Bull
Terriera je onaj kada su noge paralelne, laktovi se ne
vide a grudni koš je dubok i širok. Od izuzetnog značaja
je građa zadnjih nogu. Na veliku žalost većina Bull Terriera
nema pravilno građene zadnje noge. Najčešće je riječ o
uskom stavu i strmim nogama. Bull Terriera mora imati
izrazito muskulozne zadnje noge. Ugao skočnog zgloba treba
da je oko 120 stupnjeva a koljeni ugao 90 stepeni. Po
standardu kod bijelih Bull Terriera mrlje su dozvoljene
samo na glavi i kao pigmentacija kože, dok se mrlje, tačke
(kao kod dalmatinca) tretiraju kao mane.
TIP BULTERIJERA
Tip Bull Terriera je zaista
aktualno pitanje i vjerojatno će uvijek i biti. Kod Bull
Terriera postoje četiri glavna i prihvatljiva tipa (a
važno je napomenuti da nijedan ne odstupa od standarda).
To su:
1. BUL tip koji se odlikuje nabijenošću,
teškim kostima, snažnom glavom, širokim prsima i stražnjim
dijelom, elastičnim rebrima i dubinom tijela. Mane koje
su zajedničke ovom tipu su: kratak vrat, pravi skočni
zglavci i ograničeno kretanje. Prednji dio može biti veoma
dobar ili veoma loš.
2. TERIJER tip odlikuje se jasnom konturom,
zategnutim mišićima, obično ima kratka leđa, dobar prednji
dio, vrat i ramena i odgovarajući stražnji dio. Glava
mu je obično dobro građena, ali nije tako snažna kao kod
bull tipa uši su mu lijepe, oči sitne a izraz lica oštar.
Ovom tipu često nedostaje snaga, ima lake kosti, uska
prsa, rebra a koraci su mu ograničeni ili veoma sitni.
Kod ovog tipa, naročito kod ženki mogu se naći najbolje
osobine.
3. DALMATINAC tip odlikuje se dobro građenim
prednjim dijelom, odličnim nogama i šapama, dugačkim vratom
i lijepo položenim ramenima. Obično ima dobar stražnji
dio i pravilno se kreće. Glava mu je dosta dugačka i dobro
građena sa zategnutom kožom. Mane ovog tipa su: dugonogost,
pretjerano duga leđa, njuška i rep.
4. Tip ''Middle of the road'' na sredini
puta je idealan tip kome teži većina odgajivača. Ovaj
tip ima nešto od prva tri topa, ali ništa preko mjere.
Dužina i snaga glave su mu razmjerne trupu i stražnjem
dijelu. Ima duga i jak vrat, dobro položena ramena, prav,
koščat prednji dio, dobro građene šape, široka prsa koja
su u ravnoteži sa njegovim dugim leđima, četvrtasta bedra
i vodoravan rep. Može biti nijansu manje snažan od bull
tipa ali može biti kvalitetniji. Nije tako brz i okretan
kao terijer tip, ali je čvršći i jači. Možda je manje
otmjen od dalmatinac tipa ali je zato krupniji i nabijeniji.
Ovaj tip je najbliže standardu.
Svaki od ovih tipova ima svoje vrijednosti
i nijedan se ne treba podcjenjivati.
Neprihvatljivi tipovi su:
Barzoi- Visok, uzanog stomaka, s dugom lijepom ali slabom
glavom.
Korgi- Prekratkih nogu i obično zdepast.
Fox Terrier- Previše lak da bi bio Bull Terrier.
MINIJATURNI BULTERIJER
Nakon prikaza Bull Terriera neophodno
je napomenuti da postoji i patuljasta varijanta. Minijaturni
Bull Terrier u potpunosti podliježe odredbama standarda
za Bull Terriera osim što se razlikuje u dijelu o visini
grebena i masi tijela. Patuljasti Bull Terrieri se smatraju
oni čija visina grebena ne prelazi 35,56 cm i čija tjelesna
težina nije veća od 9 kg. Kada minijaturni Bull Terrier
zaista odgovara propisanom standardu, tada se na njemu
ogleda nedostatak nekoliko osnovnih karakteristika svakog
patuljastog psa, a to je okrugla lubanja, jak strop i
buljave oči. Može se reći da je minijaturni Bull Terrier
nastao kao rezultat ukrštanja terijera i buldoga. Određenim
genetskim mutacijama nastale su ekstremno niske forme,
koje su imale genetsku stabilnost i tu visinu grebena
prenosile na potomstvo. U početku su ti psi nazivani ''Toy
Bull Terrier''. Do početka 20. stoljeća oni su na izložbama
izlagani kao posebna rasa. Kao i mnogi drugi terijeri
tako su i ovi nekada korišteni za lov pacova. I dok su
odgajivači u početku smatrali da se minijaturnost prenosi
genetski, danas praksa pokazuje da se u leglu minijaturnih
Bull Terriera mogu pojaviti normalni Bull Terrieri i obrnuto.
Osnovni problem pri uzgoju minijaturnog Bull Terriera
je kako na takom malom psu dobiti tipičnu glavu Bull Terriera.
